“Samoborček” – nekad

Nakon toliko raznih priča i fotki o Zagrebu sad i nekad red je da dotaknem i jednu od najpoznatijih zagrebačkih priča iz bliže povijesti, onu o “Samoborčeku”, lokalnoj uskotračnoj željeznici koja je između 1901. i 1979. prometovala na relaciji između Zagreba i Samobora te kasnije i Bregane. Ova tema je zaslužila više od jednog posta, stoga ćete danas dobiti rundu povijesnih podataka i fotki, zatim sutra nešto priče i slika o onome što se o “Samoborčeku” može reći i vidjeti iz današnjeg kuta gledanja i na kraju ove “trilogije”, preksutra, par riječi o budućnosti (nadam se da će postojeći projekt ipak jednom doživjeti ostvarenje).

Teško je mi je bilo odlučiti što sve staviti u ovaj post, da li ga pisati sa svim detaljima koje znam i do kojih sam na ovaj ili onaj način došao (a toga ima zaista mnogo) ili pak dati samo osnovne podatke i prepustiti vama čitaocima da dalje slijedite linkove ukoliko vas ova tema više zanima. Odlučio sam se za ovu drugu varijantu – vjerujem da neki od vas neće žaliti truda i pregledat će sve što se može naći o “Samoborčeku” dok će drugima dostajati samo osnovni podaci i zanimljive fotografije koje sam uspio pronaći. Stoga, ako vas zanima više detalja o životu ove mnogima tako drage lokalne željeznice uzmite si dovoljno vremena za posjet svim linkovima koje ću vam dati – prije svega tu mislim na Forum Kluba ljubitelja željeznica (www.zeljeznice.net/forum) na kojemu možete naći pravu riznicu informacija. popis linkova ću vam dati na kraju posta (hvala im svima na sakupljanju prave riznice informacija!)! Drugi izvor kojim sam se služio pri pisanju ovog posta je ZET-ova monografija izdana povodom 110-godišnjice ZET-a izdana 2001. godine u kojemu je nešto manje informacija, ali su zato vrlo pregledno izložene.

Evo par značajnijih datuma i podataka iz povijesti “Samoborčeka”!

– 01.11.1884.: Zalaganjem poduzetnog samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena sagrađen je Podsusedski most preko Save (tada sa drvenom konstrukcijom)
– oko 1895.: pomišlja se na uvođenje konjskog tramvaja na relaciji Samobor-Podsused, dozvolu za predradnje dobiva poduzetnik Raoul Pierre Alexandre Gautier (inače osnivač zagrebačkog tramvaja)
– nakon 1895.: Gautier prenosi prava na samoborskog veleposjednika Gerharda Leppela koji osniva dioničko društvo i dobiva “dozvolnu ispravu” za “uzkotračnu parovoznu vicinalnu” željeznicu.
– 16.01.1901.: Željeznica je puštena u redovni pogon. Njezina namjena je bila pretežno za prijevoz tereta (zbog toga su i zagrebački i samoborski koldovor bili dosta udaljeni od središta mjesta), zagrebački samoborski kolodvor je u to doba bio u zgradi u kojoj je danas pivnica “Medvedgrad”, a bio je povezan spojnim teretnim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom (tragovi su vidljivi i danas). Brzina vožnje je bila 15-20 km/h, a ljeti su se putnici prevozili u otvorenim vagonima (dio te atmosfere vidljiv je i u poznatome filmu “Tko pjeva zlo ne misli”). Širina kolosijeka je bila 760 mm (za razliku od normslnog željezničkog kolosijeka širine 1435 mm).
– 1945.: “Samoborček” prelazi u vlasništvo jugoslavenskih državnih željeznica (vidi zapisnik sačinjen za preuzimanja u dijelu sa fotkama!)
– 01.07.1950.: Samoborska željeznica je predana na upravljanje gradu Zagrebu i preimenovana je u “Gradsku željeznicu” (u siječnju 1951. to je učinjeno i sa druge dvije slične željeznice, “pionirske”, za Štefanovec i Markuševečku Trnavu – o njima će biti više riječi u posebnim postovima u doglednoj budućnosti)
– 1951.: Pruga je produžena do Bregane, sa završetkom kod tadašnjeg vojno-remontnog zavoda (kasnije nazvanog “Vladimir Bakarić”) koji se sad nalazi na slovenskom zemljištu (pretvoren u poduzetničku zonu), tik iza “malog” graničnog prijelaza Bregana, a uvedeni su i dizelski vlakovi
– 29.04.1959.: Uvedeni su suvremeni dizelski putnički vlakovi sagrađeni od aluminija, poznati pod imenom “Srebrne strijele” (ukupno su sagrađena tri takva vlaka, uz dodatni šinobus koji je sagrađen 1965., brzina im je bila do 50 km/h)
– 1962. : Podignuta nova zgrada kolodvora u Zagrebu, bliže centru i tramvajskom stajalištu u Jagićevoj. Stanice na trasi su slijedeće: Zagreb Samoborski kolodvor, Selska cesta, Kustošija, Vrapče, Vrapč bolnica, Stenjevec, Stenjevec gornji, Goljak, Susedgrad, Bestovje, Orešje, Strmec, Nedelja, Domaslovec, Samobor, Samobor kupalište, Lug, Bregana stajalište. Bregana tvornica

– 1970.: Zabilježen veliki pad prevezene robe u teretnom prometu (više od 50%) zbog sve većeg udjela kamionskog prijevoza, a isto tako opada i putnički promet zbog prelaska putnika na autobuse “Samobortransa”
– prosinac 1979.: Udruživanje “Samobortransa” i ZET-a, a pogon Gradske željeznice se obustavio
– 31.12.1979. u 20:40 je sa zagrebačkog Samoborskog kolodvora krenuo posljednji vlak prema Samoboru

Sada slijede 4 stranice zapisnika o stanju gradske željeznice 1945., nakon završetka drugog svjetskog rata:

Naravno, kratica S.F. – S.N. na kraju zapisnika znači “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”.

– Knjiga izdana povodom izložbe u zagrebačkom Tehničkom muzeju i Muzeju grada Samobora 1985/1986. godine
– Tema na željezničkom forumu o “Samoborčeku” uz mnogo dobrih fotki i podataka, te još jedna slična tema.
– “Samoborski list” iz 1913. godine sa tekućim voznim redom “Samoborčeka”