Savica: Jezerska idila na samo 15 minuta od tramvaja

Zagrepčane riječ “jezero” u velikoj većini slučajeva odmah podsjeća na Jarun ili Bundek, dva najpoznatija zagrebačka jezera, a tek onda možda na Maksimirska jezera ili možda na jezero Čiče pored Velike Gorice koje je jedno vrijeme bilo često posjećivano izletište. No, u Zagrebu i okolici ima i drugih jezera koja nisu ništa manje vrijedna pažnje, a koja poznaju tek ribiči i lokalno stanovništvo. Jedno od njih, čini mi se čak možda i najmanje poznato od svih, jest jezero Savica odnosno jedno od nekad nekoliko prisutnih jezera (točnije nekadašnjih rukavaca Save) na području između Savice i Petruševca od kojih su neka zatrpana posljednjih desetljeća za potrebe izgradnje naselja Borovje.

No, usprkos tome, grad Zagreb je 1991. godine proglasio dio tog područja “značajnim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom” tako da će bar jedan njegov dio ostati u prirodnom obliku (nadam se barem).

Do tog jezera se može doći vrlo lako: bilo kojim tramvajem dođite do Mosta mladosti i zatim se uputite sjevernim savskim nasipom prema Toplani. Nakon otprilike 15 minuta hoda, kada prođete Toplanu, biti ćete već nadomak jezera, ono se nalazi tik uz nasip, dijeli ga samo uska dosta solidna makadamska cesta po kojoj je najlakši prilaz autom, njime samo slijedite nasip od naselja Borovje.

Slijedeće dvije fotke prikazuju upravo taj prilaz jezeru odnosno savski nasip na tom dijelu kojeg posjećuju uglavnom “joggeri”.

Za one sklone avanturi preporučam prilaz od naselja Petruševec: krenite prema Domovinskom mostu i na kružnom toku pred mostom skrenite desno i slijedite glavnu ulicu, samo ravno – ulica se zove Petruševec I. Nakon što dođete do željezničke pruge i posljednje autobusne stanice linije za Petruševečko naselje (217) tada ste na kraju asfalta. No, krenite dalje relativno dobrim makadamom, on će vas podvožnjakom provesti ispod pruge i zatim nakon još 2-3 minute vožnje dovesti do “T” raskršća. Skrenite lijevo, u Črnkovečku ulicu (tu ponovo srećete asfalt!) i slijedite ju do kraja asfalta, ali i još dalje. Slijedeći dio te ulice koji će vas za cca 1 km dovesti do savskog nasipa i jezera je u očajnom stanju – rupe su nebrojene i duboke – no vožnja je moguća i na taj način možete napraviti mali kružni izlet. Pješački prilaz, od spomenutog autobusa, je također mogućnost, dapače vrlo ugodna varijanta, no računajte na cca pola sata hoda – u tom slučaju bi bilo najbolje odmah nakon željezničkog podvožnjaka skrenuti prema nasipu i njime produžiti ka jezeru.

Napomena: do Črnkovečke ulice možete doći i nešto kraćim putem, skrenuvši desno prije nadvožnja preko pruge na Radničkoj cesti. Skretanje nije označeno ni na koji način, no prepoznat ćete ga po tome što uska asfaltna cesta odmah nakon skretanja prelazi industrijski željeznički kolosijek koji vodi prema Toplani. Njime samo nastavite ravno sve do naselja i kroz njega i dalje slijedite “rupastu” cestu kao u prethodnom opisu.

Evo i pogleda od nasipa prema Petruševečkom naselju u smjeru te čuvene “rupaste” ceste!

A sad još nekoliko fotki samog jezera uz koje se nalazi i Ribički dom Športskog ribolovnog društva “Peščenica” (ako ste okrenuti prema sjeverozapadu, panoramu jezera obavezno upotpunjuje slika dimnjaka Toplane, međutim nitko vam ne brani da mu okrenete leđa i uživate u prirodnom ambijentu druge strane jezera!)

A kad smo već bili tako blizu Savi onda smo sin (tada, pred mjesec dana, još sa slomljenom rukom) i ja skrenuli malo i do rijeke. I dočekala nas je neobično čista Sava zelenkaste boje i bez smrada, a pronašli smo i ugodnu malu “plažicu” koju očito često upotrebljavaju ribiči. Jedina neugoda vezana uz to mjesto je vezana uz nedaleko odlagalište smeća na Jakuševcu koje se nalazi s druge obale Save i od kojeg se širi neugodan miris kada vjetar puše u nezgodnom smjeru (jugozapad) kao tada.

Ovaj detalj smetlišta je snimljen teleobjektivom, odlagalište se inače vidi samo kao neobičan brijeg sa kojeg dopire buka kamiona “Ćistoće” – vidi pozadinu treće fotke prema gore!