Evo jedne zgodne šetnjice koja je dušu dala za vruće dane jer velikim dijelom vodi šumskom hladovinom … a isto tako je preporučam ljubiteljima mira jer se na tim stazama rijetko susretne čovjek – tek tu i tamo naiđe poneki vlasnik psa sa svojim ljubimcem. Koliko znam, ovaj šumski kutak je jedan od najmanje poznatih u gradu, tako da sam i ja, koji inače volim tumarati šumarcima i zabadati nos kojekuda, posve slučajno naišao na tu stazu koja omogućuje šumski prolaz od Kozjaka do Remeta u malo više od pola sata.

Najljepše kod ove staze je što se sa lakoćom može uklopiti u kružni “izlet” po gradu. Najbolje je na bilo koji način (autobusom linije 201 po Srebrnjaku do Bijeničke ceste ili linije 202 za Kozjak do posljednje stanice) doći do početka ulice Veliki Dol, to je mjesto gdje se nalazi i gradsko kazalište “Žar ptica” te dječje igralište. Po ulici Veliki dol krenite lagano nizbrdo (oprez, prometa ima dosta, ulica je uska, a nema pločnika!) i nakon 200 m krenite ravno u ulicu Gorice (Veliki Dol skreće oštrim zavojem desno). Po njoj opet tek 200-tinjak metara (s desne strane je niz urbanih vila vrlo “fancy” dizajna) i prije prve kuće s lijeve strane skrenite popločanim putem. Njime do kraja 100 m i pred vama se otvara livadica i brana vodne retencije na potočiću koji od Remeta iza Mirogoja teče sve do V. Dola i dalje niz Barutanski jarak … od potočića baš nema mnogo što za vidjeti, jedva curi, no zato je ukupni ambijent pun zelenila i mira.




Dalje pređite preko brane i vidjet ćete kolski put kako vijuga uz korito potoka. On će vas povesti još cca 300 m do male brane (na pola puta je mostić preko potoka, s desne strane dolaze betonske stepenice sa ulice Gorice (odvajaju se kod Fratrovca) dok na lijevu stranu vodi širok put … nisam provjeravao kuda, najvjerojatnije do Mirogojskog groblja. I, kod brane završava najlakši dio puta … ali zato slijedi najljepši dio, lijepa stazica koja vijuga kroz šumu. Ako ćete slučajno ovih dana proći šumom, obratite pažnju na pričju duplju na jednom drvu tik uz stazu na vidini od manje od dva metra – jučer je iz nje dopiralo glasno živkanje, očito su unutra bili ptići.



Stazica vas desetak minuta ugodno vodi kroz šumu i tad stižete na rub Gaja urni, dijela Mirogojskog groblja gdje se polažu urne. Prođite uz rub groblja i nakon par desetaka metara uđite ponovo u šumu i potražite stazicu koja se nastavlja dalje kroz miješanu šumu graba i bagrema – jučer je put bio pun bagremovih latica, a šumom se širio miris bagremova cvijeta … a nije na odmet spomenuti i da uz rub prvog dijela staze se može vidjeti mnogo lišća šumskih jagoda.


Stazica vas uglavnom ravno vodi po brijegu (desno je korito potočića), ubrzo se odvaja nadesno staza koja prelazi na drugu padinu i vodi do ulice Veselišće … a vaša se uskoro počinje lagano uspinjati … i tu budite oprezni jer počinje treći dio puta koji je orijentacijski donekle zahtjevan. Naime, kod jednog drveta sa zelenom oznakom (vidi fotku!) u obliku točke (nije jedina takva uz stazu, očito je netko markirao stazu iz nekih svojih razloga) treba skrenuti naglo lijevo uzbrdo. Ako ste došli na malu livadu s voćnjakom, tad ste otišli predaleko i vratite se cca 100 metara.


Stazica koja vodi uzbrdo je dosta uska i nije baš često u upotrebi, no uz nešto opreza se može slijediti. Za 2-3 minute ste na grebenu, kod mjesta gdje je netko napravio klupice (vidi fotku dolje!) skrenite desno. Stazica nastavlja kroz grmlje, uz drveće koje izgleda kao da je sađeno za među. Nakon još par stotina metara šuma ponovo postaje rjeđa i tu je ponovo potreban oprez. Kod još jedne zelene oznake (vidi fotku!) treba skrenuti naglo nizbrdo ulijevo … ali, ne prema unazad, već više poludesno. Od tog mjesta već vidite čistinu na dnu padine, do nje je svega 200-tinjak metara. Na rubu šume je navežena zemlja na kojoj će jednom netko nešto graditi … a iza toga je ulica Kameniti Stol. U blizini je i autobusna stanica linije 226 Kaptol-Remete-Svetice kojom možete završiti šetnju i vratiti se u grad … no, ja bih vam savjetovao da šetnju nastavite dalje, kroz Remetske šumarke i dalje prema Dolju i tramvaju broj 15, … no, o tom dijelu puta će biti više riječi u jednom od slijedećih postova.



Još jedna napomena o livadi s voćnjakom koja se nalazi nakon prije spomenutog raskršća: ako vam se ne da hodati uzbrdo već preferirate laganije staze, tad krenite livadom u desni gornji kut, tamo ćete naići na put kojim ćete izaći na ulicu Remete, taman kod osnovne škole, gdje opet možete uhvatiti autobus za Svetice ili Kaptol. BTW, ovo je škola s vjerojatno najljepšim pogledom na grad u čitavom Zagrebu!



A ako pak produžite stazicom po grebenu nakon druge zelene oznake … stazica će vas nakon nekoliko stotina metara dovesti do mjesta s lijepim pogledom na naselje, ali, na žalost, i do zaključanih vrata jednog dvorišta – s druge strane dvorišta se nalazi ulica Ivirščak, ali do nje ne možete doći osim ako slučajno ne poznajete vlasnika kuće.


Komentari (4)
Simpa mi je ovaj putopis "po" Fučkovom jarku i njegovoj retenciji. U toj zoni ima još nekoliko zanimljivih detalja; već spomenuti silazak s Mirogoja (vrata u ogradi su lijevo iza velikog spomenika palima u Prvom svjetskom ratu); Lokalne štengice od mostića kraj retencije do Gorica; Kod izlaza na Remetsku cestu Vaša slika) zanimljivo je kako je tim zavojem premošten nekadašnji duboki oštri zavoj na cesti (sada je skoro potpuno "privatiziran" nekim plastenikom), a koja sada slijepo završava na "lesi" privatne kuće no od tamo u smjeru SI vode zapravo civilizirane ali neupotrebom skoro zaraštene štenge kao kratica do gornje Remetske; Neposredno uz te štenge završava (i prelazi u podzemni kabel) i "onaj neverojatan" dalekovod koji čak nekud od ispod Sesveta preko Novoselca i... Markuševca... sjevernih Remeta i Dolja...sjeverno obilazi grad da bi, kako je bilo svojevremeno rečeno, "poslužio" za Krematorij; Ovdje se plete i postrojenje HT-a koje je bilo zemaljska stanica "bežičnog-telefonskog" tornja kod krematorija, koji je sada u uvjetima GSM-a izgleda izgubio smisao, ali "stanica" nije...No da se odmaknem od toga, a potaknut početnom slikom retencije, predlažem Vam da u svojim putešestvijama napravite jedan "pregled i pogled" svih zagrebačkih retencija - ima ih bar 20-ak i svaka je na svoj način zanimljiva i začudno lijepa (da ne preskočim spomen retencija blizanaca u dolinama Bidrovca i Vidovca - odlično se vide Na Google Earth-u).Hvala na pažnjiGP_ZG - Retencija Bidrovec (u pozadini stijena Pečovje ispod Kaptolske lugarnice - Gorščice)GP_ZG - Retencija Veliki potok između Mikulića i Lukšića
GP_ZG, baš ti hvala kaj si se javil sa zanimljivim komentarima i dopunama!Nisam znao da se ta udolina zove Fučkov jarak i super da si javio ime!Mene je u tom "jarku" najviše fasciniralo to što je u njemu takav mir (nije ni čudo kad je uz MIRogoj ;o) ) i što je to podosta nepoznata šumica, a put kroz nju omogućuje lijepu kružnu šetnju.Za onaj dalekovod nisam znao kud vodi, a baš sam se pitao koja mu je svrha tako kroz ta gradska naselja - moram jednom naći to mjesto gdje "ponire" u zemlju!Retencije - da, to su vrlo zanimljiva mjesta, u tim inače bregovitim krajevima jedino one pružaju velike otvorene predjele, zgodne za dječju igru ili sport ... ako pogledaš moje rane postove naći ćeš "putopis" šetnje uz potok Medvedščak koji prikazuje i tu retenciju. Osim nje poznajem dobro i onu veliku kod Jazbine (na potoku Bliznecu), tamo sam blizu nekad živio, pa onu na potoku Štefanovcu ... a ova kod Vidovca/Bidrovca, ona je novijeg datuma, zar ne?
a) Nađoh pretposljednji stup dalekovoda na Vašoj slici! Prije tridesetak godina cijela njegova trasa je bila, zakonski i zdravorazumski, slobodna od kuća, ali sada već ljudi grade i ispod njega. Najšokantniji primjer je na Majcenovom putu... koji silazi s Kamenitog stola prema Gračanskoj cesti (sugeriram vidjeti!).b) Spomenuh lijepu satelitsku vidjivost bidrovečke i vidovečke retencije ne sjetivši se da su na Google Earthu nedavno obnovili layer sa snimkom od 19.06.2008 kada je tamo bilo blago oblačno. Šteta. (Inače se prije na GE mogao birati "vremenski sloj"... sada čini se ne!?)Dalekovod prolazi kroz jarak Kamenitog stola
Kad smo već kod tih instalacija, tamo negdje 80-tih su poskidali žice i prepili stupove telefonskog prstena oko grada - bila je to instalacija sa desetak žica koja je prolazila kroz Dotrščinsku šumu, pa preko remeta i posvuda uokolo - moj pokojni otac mi je govorio da je to bilo nekaj za vojne potrebe, ako ostatak mreže ispadne da po tim žicama (onda nije bilo mobitela!) ide komunikacija.Jel se sjeća netko te linije?