Šetnja: Vincekov breg pored Markuševca

Jučerašnji lijep dan je obavezno trebalo iskoristiti za šetnju po prirodi pa sam se naputio sa klincima i prijateljima na Vincekov breg pored Markuševca. To je tipični južnomedvednički greben koji se odvaja od glavnog hrpta Medvednice tamo negdje pored Hunjke, doseže “civilizaciju” između Markuševca i Markuševačke Trnave, zatim se polako gubeći visinu vuče prema jugu dijeleći ta dva naselja (na tom dijelu se zove Vincekov breg) i, nadalje, dosežući Granešinske Novake, dobiva ime Orehovečki breg, postaje naseljen, sa asfaltiranom ulicom po sebi … da bi južnije prihvatio Novačku ulicu i s njom se malo-pomalo spustio u ravnicu u Gornjoj Dubravi.

Za šetnju je najpogodniaj varijanta javnim prijevozom: do tramvajskog okretišta u Dubravi dođite kako god znate, a zatim sjednite na ZET-ov autobus linije 205 (Markuševac-Bidrovec) i vozite se do centra Markuševca (do crkve sv. Šimuna). Od tamo nastavite desno po glavnoj cesti za Markuševačku Trnavu još cca 200 m i tamo skrenite desno u ulicu Vincekov breg (ili “ncekov brg” kako nam sugerira oštećena tabla ). Dalje samo uzbrdo, još 7-8 minuta između kuća, i čim ulica dosegne greben i postane ravna tad nestaje asfalta i ubrzo ulazite u prirodu. Makadamska cesta se kreće malo šumom malo između vrtova, voćnjaka, vinograda i livada, tu i tamo se vidi i pokoja vikendica – neke su potpuno zanemarene, a neke dosta lijepe.

Cesta se većinom kreće samim neizrazitim grebenom i tek se tu i tamo makne od njega, a što dalje cesta je lošija da bi se nakon cca 20-30 minuta hoda (na mjestu gdje potpuno ulazi u šumu) pretvorila u kolski put prohodan samo za traktore kojim još imate 15-20 minuta hoda do ulice Štefanovec gdje ponovo možete uhvatiti već spomenuti autobus (stanica kod sportskog centra).

Ono što je zajedničko čitavoj šetnji, od početka do kraja je to da se isplati zaviriti i u pokrajnje kolske puteve koji vam mogu pružiti dosta zanimljivih trenutaka.

Nakon kraja asfalta prvi kolski put desno (vrlo brzo nakon asfalta) vas vodi u ulicu Ivlje pa na Štefanovec i autobus, a slijedeći u ulicu Budanjščak. Vrlo brzo skreće i uski kolski put ulijevo i vodi na ulicu Markuševečka Dubrava i njom se možete spustiti u Markuševečku Trnavu i uhvatiti autobus u Bidrovcu ili pak, uz malko više hoda, u centru Markuševečke Trnave autobus linije 208 koji stiže iz Vidovca. Ako pak od tog pokrajnjeg puta odmah skrenete desno na stazicu uz šumu, ubrzo ćete stići do idilične zaravni okružene šumom i dobro skrivenog vinograda uz koji se nalazi stari VW kombi koji služi kao odlagalište za alat.

Nakon toga slijedi odvojak lijevo lagano nizbrdo kojim možete nakon nešto dužeg hoda doći do već spomenutog Orehovačkog brijega i dalje, ako nastavite grebenom, do Dotrščinske ulice pa dalje do Novačke gdje je okretište autobusa linije 230 u Granešinskim Novakima. A ako pak produžite onom prvom cestom i ne skrenete lijevo za Orehovečki brijeg, tad odmah iza toga skrenite desno uzbtrdo i popnite se cca 50 metara i bit ćete nagrađeni sa najljepšim pogledom na cijelom putu: Medvednica vam je kao na dlanu, a na jugu vidite dijelove Maksimira i Peščenice te panoramu u daljini, od Vukomeričkih Gorica nadalje.

Nakon tog dijela vidika je sve manje, šuma polako preuzima “inicijativu”, cesta se pretvara u šumski put i, kao što sam već spomenuo, priobližava se ulici Štefanovec.

Ono što je zajedničko cijeloj ovoj šetnji je da šuma obiluje kestenima (no, ove sezone nisu baš jako krupni …), a nađe se i dosta kupina – njami!!!