Svrdlo? Raketa? Trnovita grana? Snimio: Vanja
Spomenik. Snimio: Vanja
Svaka sličnost sa raketom spremnom za polijetanje je slučajna? ;o) Snimio: Vanja
U subotu sam vam postavio pitalicu o spomenicima na tramvajskim okretištima na koju ste vrlo brzo pronašli odgovor (svaka vam čast!), a sad evo i male fotoreportaže “sa lica mjesta”.
Za početak o spomeniku – kao što ste već pročitali u komentarima prvoga posta spomenik prosinačkim žrtvama (koji je podignut u spomen na žrtve ustaških zločina iz 1943.) je prvi apstraktni spomenik žrtvama rata u Jugoslaviji. Autor je bio tada još ne tako poznati Dušan Džamonja (koji je poslije postao slavan ponajprije zahvaljujući velebnim spomenicima tipa onog na Kozari ili Podgariću), a skulptura je izrađena 1959.-1960., postavljena 1961. Originalno se nalazila nešto bliže prometnim tokovima na okretištu u Dubravi pa je onda nakon osamostaljenja gurnuta u drugi plan i preseljena na sadašnju lokaciju.
(OVDJE možete pronaći članak na Wikipediji o Dušanu Džamonji, a OVDJE članak o autoru u tjedniku “Nacional”)
Pogled ka okretištu kroz “noge” spomenika. Snimio: Vanja
Što se samog okretišta tiče, njegova je bliža povijest podosta isprepletena sa mojim odrastanjem. Naime, pažljiviji čitaoci bloga znaju da sam odrastao u blizini šume Dotrščine odnosno krajnjem istočnom kraju tadašnje općine Maksimir kojoj smo mi iz mog kvarta pripadali ne samo administrativno već i cjelokupnim svojim životom – osnovna škola nam je bila na Bukovcu, najbliža trgovina, liječnik, autobusni pristup … a nama “maksimircima” je tada Dubrava bila oličenje periferije, divlji kvart u koji nije bilo uputno zalaziti ako nije bilo nužno. Naša veza ka gradu je išla preko Maksimira i sve što je bilo u drugome smjeru je smatrano teškim predgrađem.
No, tokom vremena su se stvari mijenjale, manje željom, a više stjecajem okolnosti … Prva dva razreda srednje škole po tadašnjem “šuvarevom sistemu” sam proveo u Trgovačkoj školi na Kennedyjevom trgu u kojoj je bilo dosta ljudi iz Dubrave pa sam tako, htio il’ ne htio, i upoznao neke dečke i cure iz tog kvarta … i bili su sasvim OK, naravno. Zatim, sredinom 80-tih su autobus za Markuševec i Gornji Bukovac za rekonstrukcije Maksimirske ceste naprasno premješteni sa okretišta u Maksimiru na ono u Dubravi. Mnogi (pa i ja, priznajem) su to tad smatrali smakom svijeta, odlaskom u džunglu .. no, nije bilo druge, od tada smo se svaki dan vozili do i do Dubrave i pritom smo ju morali bolje upoznati. Mnogu sam hladnu večer proveo na čaju u burekdžinici u blizini okretišta čekajući autobus koji je vozio svakih 40 minuta …
Općenito, Dubrava mi je tad izgledala kao nadasve neobičan kvart kojem se središte i najživlja točka nalaze na samom rubu, krajnjem zapadu, na okretištu tramvaja, od kuda su se granale sve autobusne linije, gdje se nalazila većina dućana, tržnica (sadašnja na Klaki je sagrađena tek kasnije), kino, robna kuća “Nama” i ukratko sve pažnje vrijedno … to je bio kao neki pupak kvarta kojim je to ogromno tijelo bilo vezano “pupkovinom”, u vidu Maksimirske ceste i tramvaja, za matični grad.
Tokom godina sam bolje upoznao Dubravu, saznao da ona nije samo kompleks obiteljskih kuća u Gornjoj i Donjoj Dubravi i niz prigradskih lokala uz tadašnju Ulicu Prosinačkih žrtava, već da su tu i zgrade Studentskog grada, neboderi oko “Rome”, novija naselja doseljenika koji su se koncentrirali u Trnovčici i Dupcu, barake za nastradale od poplave u Retkovcu … no, sva ta raznorodna Dubrava je prolazila svaki dan kroz tu točku okretišta.
Dan danas je to okretište relativno moderno, manje prometno nego prije (jer je produženje pruge do Dupca i preusmjerenje nekih autobusa dovelo do preusmjeravanja prometnih tokova i odterećenja početka Dubrave) .. no, i dalje ima provincijalni karakter više negoli i jedno drugo okretište u gradu. Črnomerec ima i gužvu i “sajmište” odnosno štandove … Borongaj ima štandove, ali nema gužvu … dok Dubrava više nema toliku gužvu, ima tek nekoliko štandova, ali zato ima tu nepogrešivu atmosferu vašara – na livadi uz stajališta se nudi rabljena roba i krpe, štandovi nude voće, povrće i kojekakve tričarije, u neposrednoj blizini je Konjščinska kao nekakav proto-shopping centar iz 90-tih, burek i ćevapi “rastu” na svakom koraku … jednostavno, koliko god bila urbana naselja istočno od dubravskog okretišta toliko je još uvijek istina da predgrađe počinje još uvijek tamo, a ne u Dupcu (iako slika prilaza centru Sesveta ima neke elemente nekadašnjeg ulaza u Dubravu – ponajprije gomilu raznorodnih lokala).
Dvori konjščinski preko puta spomenika (u blizini njegove originalne lokacije). Snimio: Vanja
Polusvijet okretišta (1) – svakodnevni buvljak na ledini iza stajališta. Snimio: Vanja
Polusvijet okretišta (2) – momci iz sjene. Snimio: Vanja
Polusvijet okretišta (3) – trag stotina oglasa. Snimio: Vanja
S druge strane okretišta – nekadašnja mitnica .. a sada sve i svašta. Snimio: Vanja
Dubrava u malom – koju stotinu metara od okretišta u Aveniji Dubrava. Snimio: Vanja
Devastirana spomen ploča NOB-u pored Konjščinske ulice. Snimio: Vanja
Posljednji pogled na spomenik, daleko izvan svačijeg fokusa. Snimio: Vanja
Komentari (9)
U doba kad je socrealizam bio zapovijed dana ovo apstraktno stremljnje nebeskim visinama ne samo da je umjetnička pobuna nego i suptilna subverzija. Takvi su spomenici predviđeni za kontemplaciju i individualnu interpretaciju u skladu s trenutačnim raspoloženjem. Sasvim suprotno od kolektivizacije i ostalog grupnog seksa:)
o bauku dubrave govori i o ona da ju zovu olimpijsko selo - svi su u trenirkama i niko ne govori hrvatski;)
mozda bi se moglo pobrojati sve zagrebacke spomenike koji su mijenjali lokaciju?sv.juraj na titovom trgu prvo je stajao na ulazu u maksimir, pa nasred strossmayerova trga.sv.juraj pred kamenitima dosao je iz mazuranicevog dvorista u jurjevskoj. zenski torzo u kurelcevoj prvo je bio postavljen na svacicevom. kozaricev kupac ispred ine u nzg izvorno je stajao na strossmayerovom. prizemljeno sunce iz bogoviceve bilo je na titovom. mora ih bit jos.
Joj, underscore, ta sa Olimpijskim selom je isto legendardna, nisam je dugo čuo!Jedna od karakteristika Dubrave je i ta da je to površinski i stanovništvom zaista velik kvart, no u stvari ne baš raznolik, nema tu puno nekakvih posebnosti, zanimljivih točaka ... ja ću sad pobrojati ono što mi padne na pamet idući od sjevera ka jugu, a vas koji taj kvart poznajete bolje od mene molim da me nadopunite!(ovdje pod Dubravom smatram uže gradsko područje, dakle, od Miroševca i Granešine naniže, bez Granešinskih Novaka, Markuševačke Trnave, Vidovca, Čučerja, Novoselca ...)- pogled na KBC Dubrava i Maksimir, Dotrščinu i Medvednicu u pozadini sa odvojaka od Novačke ceste- groblje Miroševac sa svom pratećom "infrastrukturom" cvjećara, klesara itd- fenomen "Konjščinska"- studiji "Jadran filma" (sigurno bi bilo zanimljivo pogledati ih iznutra)- blještavi velebni "Garden Mall" kao meni nevjerojatna opreka ostatku kvarta ... treba spomenuti i zanimljiv pogled sa parkirališta na krovu!- SRC "Klaka" kao najveća zelena površina u tom dijelu- ostaci (rijetki) pionirske pruge za Markuševačku Trnavu (najveći je stara stanica zapadno od Dankovečke)- tržnica (nova) u Studentskom gradu, jedna od 3-4 najveće u gradu- potoci koji stižu iz Čučerja i Branovca i teku u pozadini Studentskog grada i Trnovčice- neobičan dječji vrtić kod raskršća sa Čulinečkom- Retkovec kao naselje započeto gradnjom baraka za nastradale u poplavi- Plansko naselje "Ante Starčević" iz doba NDH oko Kapucinske ulice- potez "Nama"-"Roma" kao nekakva urbana okosnica uz glavnu cestu (sa garažama sa spiralnom rampom, ne baš čest prizor u ZG-u)- stara tržnica kod kazališta u CerskojJoš?
dubravi fale dvije stvari: veci park i trg. trzna je ulica planirana na nacin da sluzi kao svojevrsni uvod u buduci veliki park uz medjugorsku. na tome je mjestu, umjesto parka, sad velika livada. a potencijal trga postoji na dvije lokacije: uz grizansku tj. oko kult. centra (u slucaju da se srusi bespravno dogradjeni i nikad zavrseni trgovacki centar); i uz dankovecku, na mjestu gdje je sad rasadnik i benzinska. potonja lokacija je bitno veca, a za prvu vec postoji inicijativa za trg.
Gledesvezno Džamonje, ukoliko vas put dovede do Vrsara, svakako obiđite Park skulptura Dušana Džamonje. Uz posebno zanimljive skulpture uživat ćete u prirodi i lijepom pogledu!Više o svemu na:asd
Nisam ljubiteljica Džamonje.Ono što mi se posebno sviđa u tekstu je taj pogled predgrađa na predgrađe koje je 5 min dalje od Trga :-)).
Istina je, underscore, zaista tamo fali neko centralno mjesto, trg, središte ... a i park. Bilo bi lijepo kada bi se zaista uredio park namjestu sadašnje livade bez ikakvih sadržaja, a i kada bi bio uređen centralni trg ... pozicija uz Dankovečku bi zaista bila adekvatna.Zlice, dobro si to primijetila ... to ti je lokalpatriotizam, svakome je njegov kvart najdraži, pogotovo ako se na bilo koji način može prikazati "gradskijim" od drugih - to je pogotovo vidljivo u to tinejdžersko doba. U to doba su u mom kvartu još uvijek uzgajani pajceki i piceki i pola ulica nije imalo asfalta, dok je Dubrava bila već urbanizirana ... ali, eto, mi smo bili bliži centru. :op
Nepoznati, to smo i mi govorili :-)). Dapače, godinama sam inzistirala kako živim u širem centru :-)).