Već vam dugo nisam podario koji post inspiriran knjigom Darje Radović Mahečić “Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba” i red je da vas opet malo podsjetim na nju i njene zanimljive priče.
Danas ću vam reći nekoliko riječi (ilustriranih sa par tmurnih slikica, na žalost, takva je ova zima, pretežno tmurna i siva …) o stanovima i ateljeima za umjetnike građenima oko 1940. godine na terenu između Voćarske (neposredno prije Vončinine ulice) i Babonićeve ulice. Naime, nestašica stanova i radnih prostora u to doba nije tištila samo radnike i činovnike, već i umjetnike. Još 1919. godine djeluje “Društvo za podizanje umjetničkih radiona i domova” na čelu sa Ljubom Babićem i R. Jean-Ivanovićem. Sačinjen je opširan elaborat ateljea na Šalati, predan gradonačelniku, zemljište za te objekte je darovao nadbiskup Anton Bauer, a u nadzornom su odboru sjedili predsjednik Društva umjetnosti Dušan Plavšić i industrijalac Vladimir Arko.
No, iako je plan postojao već tako rano ovi stanovi i ateljei na Voćarskoj br. 74 i 76 datiraju iz 1940. godine (rasprava o nužnosti njihove gradnje je bila prisutna u dnevnom tisku još godinama prije samog početka radova). U to doba taj je dio grada, Šalata, bio u žiži interesa radi gradnje Medicinskog fakulteta te Dječačkog sjemeništa. Na žalost, od početnog entuzijazma nije ostalo mnogo, vjerojatno zbog blizine svjetskog rata.
Podignuta su tek dva jednokatna niza, a najzanimljiviji detalj je bila unutarnja organizacija, atelje sa velikim prozorima je bio smješten u prizemlju, a stan na katu. Ukupno rješenje odaje prevladavajući utjecaj moderne koja je tad već bila vrlo prisutna u ovim krajevima.
Što se današnjeg izgleda tiče, ti objekti su vrlo neupadljivi, sakriveni iza ograde (vrlo zanimljivog ornamenta), grmlja i cvijeća i djeluju pomalo zanemareno (iako, vidljivo je da je jedno krovište nedavno zamijenjeno) – na žalst, za podrobniji pogled bilo bi nužno ući u dvorišta koja očito nisu javne površine tako da sam se zadovoljio samo pogledima s ulične strane. Trebalo bi se potruditi pogledati ih jednom u ljetno doba jer su vrtovi vrlo bujni i sigurno u sebi kriju vrlo ugodno mjesto za život, barem što se zelenila i mira tiče (vrtovi su okrenuti na sjeveroistok, u smjeru suprotnom od prometne Voćarske, a prema mnogo mirnijoj Babonićevoj).
Komentari (8)
nije li nelogicno postaviti ateljee u prizemlje a stanove na kat? nekako bi mi imalo vise smisla da su ateljei na vrhu kuce i da onak imaju krovne prozore i stajaznam... vise svjetla?
Slažem se, logičniji su atelji na katu :-)). Ne samo više svjetla, nego ne treba prolaziti kroz neuredan atelje do stana :-)).
Vidiš, nisam znala za tu knjigu, hvala na preporuci - zanimat će me, kad ulovim vremena. :)
atelje se smatra radnim prostorom, a logično je da se radnom prostoru ima pristup bez prolaska kroz cijeli stan... ako npr. model treba doći... a i, ako se radi o kiparu, veliki kamen nije baš jednostavno dostaviti na kat...a koliko sam vidio, kraj jedne o tih kuća su nekakve oronule krnje skulpture... možda ih više ni nema...p.s. preporučio bih da se fotke malo smanje, prevelike su i prelaze preko desnog stupca, usput pomiču i margine teksta koji onda isto prelazi preko stupca i neda se čitat... jedva mi jedna fotka stane na ekran (1024x768)...
Fotke NISU prevelike, NE zadiru u desni stupac. Tekst je posvuda uredno čitljiv. Site odnosno blog je očito podešen kako treba, što se ne može reći za Junčevo računalo.
zadnej dvije fotke idu preko desnog ruba!!
Dragi moji, namjerno stavljam velike fotke jer smatram da su one važan "sastojak" mog bloga ... i kod mene one taman lijepo pristaju u okvir. Žao mi je što se kod vas ne vidi tako lijepo (radim na dva nezavisna laptopa, na oba je prikaz bloga isti), možda bi zaista mogli pokušati podesiti prikaz slike na vašim računalima?
Pozdrav, pišete jako zanimljiv blog. Znate za još koji primjer namjenski izgrađenih ateljea, radionica u Zagrebu?