Zamislite, ljudi, kako bi to bilo kada bi sadašnja gradska vlast naprasno odlučila da se sruši najveća zagrebačka dvorana, Arena, i umjesto nje izgrade stanovi?
Štogod mislili o Areni i financijskim repovima koji ju prate vjerojatno vam baš ne bi bilo svejedno, zar ne?
A upravo to što sam vam sad rekao, rušenje tadašnje najveće gradske dvorane, učinila je zagrebačka gradska vlast 1936. godine kada je srušila Jašionu (pandan jašioni koja je kasnije izgrađena na Črnomercu i u kojoj je danas smještena Lauba) koja je do tog doba bila u sastavu Zagrebačkog zbora, preteče sadašnjeg Zagrebačkog velesajma!
Snimka Zagreba iz zraka 1890. godine, pronađeno na webu, autor nepoznat, obrada: Mladen
Položaj na planu grada iz 1898. godine.
Ajmo sad malo u povijest!
Krajem 19. stoljeća se u Zagrebu pripremala gradnja vojarni i najveća pažnja pridavala se izgradnji Pješačke vojarne koja je trebala dobiti ime Vojarne kraljevića Rudolfa (“Rudolfova vojarna”!). Izgradnja tog objekta je bila velik pothvat za u to doba ne odviše velik grad i pripreme su počele već 1873. godine. 1878. godine je odabrana i lokacija “uz cestu od Ciglane na kolodvoru”. Bečki poduzetnici i specijalisti za gradnju vojarni Ferdinand Gruber i Carl Voelckner izradili su nacrte za kompleks pješačke vojarne koja se u prvoj varijanti trebala graditi na sadašnjem Rooseveltovom trgu i 1881. je Ministarstvo rata tadašnje monarhije odobrilo veliki zajam za taj projekt. No, 1986. godine je gradska vlast zbog nove Regulatorne osnove odustala od te lokacije i vojarna je izgrađena na današnjem Trgu Franje Tuđmana, mjestu gdje se posljednje četiri zgrade nalaze još i danas (ostalih deset zgrada je srušeno 1978. godine). Ta je lokacija izabrana zbog blizine željeznice, jer je između godina 1862. i 1892. današnji Zapadni kolodvor (tada Južni kolodvor) bio jedini kolodvor u Zagrebu.
Za vas zainteresirane za pogled u originalni dokumenat (“Osnova za sgradjenje pješačke vojarne u Zagrebu = Entwurf für die in Agram zu erbauende Infanterie-Kasernen / izradjena po Franji Gruberu, Dragutinu Völckneru. U Beču, 1881.) skočite OVDJE i OVDJE (sažetak)
No, spomenuta dvorana ipak nije vezana uz Pješačku vojarnu već uz početak gradnje Topničke vojarne koja je prema prvotnom projektu trebala biti sagrađena istočno od Draškovićeve ulice, na području južno od Martićeve ulice, a zapadno od Bauerove (tadašnje Klaoničke) ulice. Jašiona je sagrađena 1889. kao zgrada od cigle, slična industrijskoj hali(također prema projektu Grubera i Voelcknera), no naknadno je Topnička vojarna ipak preseljena na Črnomerec, na lokaciju gdje se ona i danas nalazi, uz Ilicu, zapadno od Sv. Duha i Selske ceste, a Jašiona je ostala bez svoje planirane namjene. Jedan od pokušaja njezinog privođenja novoj svrsi je bio projekat Milana Lenucija kojim bi ona postala Gradska tržnica, no on nije bio ostvaren.
Drugi život Jašione počinje 1910. godine kada je osnovan Zagrebački zbor (preteča sadašnjeg Velesajma) kojem je na korištenje dodijeljen prostor istočno od Draškovićeve ulice, a u sastavu kojeg je bila i Jašiona (uz okolne prostore na korištenje je za izložbe dana i Gradska pučka škola u Račkoga 4 te današnja Traumatološka klinika). Prije Prvog svjetskog rata održane su tri izložbe (1910.-1914.), a nakon rata je Zbor obnovljen i izložbe su na prostoru oko Jašione održavane od 1922. do 1935.
Pogled na Jašionu unutar Zagrebačkog zbora, 1922. godine. Preneseno iz znastvenog rada Marine Bagarić iz Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom “Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1910. do 1835. objavljenom za Institut povijesti umjetnosti
Jašiona kao objekat unutar tadašnjeg Zagrebačkog zbora, pronađeno na webu, autor i izvor nepoznati.
Pogled na istočni dio Zagreba 1930. godine, Jašiona je vidljiva desno. Preneseno iz znastvenog rada Marine Bagarić iz Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom “Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1910. do 1835. objavljenom za Institut povijesti umjetnosti
(na fotografiji uočite ledine na Šalati, nema Džamije, zgrade bivšeg studentskog doma ispod nje, gimnazija u Križanićevoj, zgrade Ministarstva na Trgu kralja Petra Krešimira …)
Zanimljivost tih prvih etapa života Zagrebačkog zbora je uključenost poznatih arhitekata tog doba, Dionisa Sunka i Rudolfa Lubynskog te Ede Schoena na prve tri izložbe odnosno arhitekti Ignjat Fischer i Marko Vidaković te inženjeri Karlo Vajda, Velimir Stiasni i Amadeo Carnelutti za vrijeme između dva rata.
Tokom te druge faze Zbora Jašiona je bila preuređena dvaput, prvi puta 1922., u “Industrijsku palaču” prilagođenu sajmovima, te drugi puta 1929., prema projektu Ignjata Fischera, dogradnjom pozornice i garderoba, u polivalentnu dvoranu. U to doba je to bila daleko najveća gradska dvorana sa površinom od 2736 m2 prema recimo dvorani Hrvatskog sokola koja je imala 505 m2 ili Hrvatskim glazbenim zavodom sa samo 288 m2.
No, 1935. godine je gradska uprava nanjušila dobru zaradu parcelizacijom i prodajom tog gradskog zemljišta i Zagrebački zbor je bio prisiljen na selidbu, ovaj puta na teren tvornice namještaja “Bothe & Ehrmann” u vlasništvu koncerna Slavonija d.d., koja se nalazila na Savskoj cesti, na prostoru današnjeg Studentskog centra. 17.10.1937. svečano je otvorena prva izložba Zagrebačkog zbora na novoj lokaciji na kojoj će ostati sve do 1957. i preseljenja u Novi Zagreb i sadašnju lokaciju. A tokom 1936. godine je Jašiona srušena i na njenom mjestu su sagrađeni blokovi zgrada omeđeni Martićevom, Bauerovom, Zvonimirovom, Tomašićevom i Lopašićevom.
Puno više podataka o Zagrebačkom zboru u doba prije Drugog svjetskog rata možete pronaći OVDJE, u znanstvenom radu Marine Bagarić iz Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom “Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1910. do 1835. objavljenom za Institut povijesti umjetnosti iz kojega sam preuzeo većinu informacija navedenih u ovome tekstu te dvije ilustracije. POneku šturu informaciju te galeriju fotografija i sajamskih plakata možete pronaći i OVDJE, na web stranici Zagrebačkog velesajma.
Posebno zahvaljujem Mladenu na skretanju pažnje na ovu zanimljivu priču i odličnu foto-montažu starih i novih fotki!
Komentari (7)
bravo za fotke, jako zanimljivo!
Kako prekrasno zeleno, bez obzira što zamišljam :-)). Odgovora nemam :-)).
Danas sam se ponovio u izvrsnu knjigu dr. Bezić: "Glazbena topografija Zagreba" - i nećete vjerovati koji sam ulomak među prvima našao:"Jahaonica je bila i za današnje pojmove vrlo velika. Na matineju članova Hrvatskog pjevačkog saveza 8. rujna 1891. došlo je oko 5.000 posjetitelja, od kojih su mnogi stajali. Na jednom je podiju bilo 600 pjevača, a na drugom, nižem, smjestio se vojni i tamburaŠki orkestar. Prema nekima, kao najveća dvorana u Zagrebu mogla je primiti više od 8.000 posjetitelja, no realnije je da je u njoj bilo 3.500 sjedala."
Što bi građani učinili, da bandić sruši platane na Zrinjevcu i izgradi stakleni toranj s garažom? NIŠTA! Dapače, opet bi glasali za njega! Dakle, većina te populacije, je po kulturi daleko iza majmuna. Kad bi se tu rulju, nazvalo smećem, uvrijedilo bi se smeće. Jedino dobro u cijeloj toj situaciji, je da to smeće izumire.
Prva fotka nije napravljena iz zraka već sa tornja Katedrale. tada još nije bilo ničeg s čim bi ljudi bili u zraku (prvi balon Turul 1905, prvi avion 1909.g) prva snimka Zagreba iz zraka je napravljena 1905. iz balona Turul :) ne znam jel smijem al bum svejedno predložil da se pogleda ogromna foto-arhiva FB grupe "Zakaj volim Zagreb" gdje ima jaako puno starih fotografija Zagreba.uz to, u toj grupi postoji album sa 80 usporednica koje sam složio - stare fotografije uz nove.gdje sam pokušao fotkati sa istog mjesta koliko je bilo moguće kako je na staroj. ak neko želi, može bacit pogled.
Zagrebancija - ma da, super je ta zbirka fotk, pravi zlatni rudnik,i (i ja sam član te grupe), ali je teško pregledati to ogromno mnoštvo fotki, jednostavno nemam vremena za to ... hvala ti puno na ovoj dopuni, samo javi ako imaš još koju dopunu na neke starije postove!(BTW, iz zraka sam mislio na pogled s tornja, to je podosta "zračno" mjesto ;o) )
Ne znam da li bi bilo korisno da ju sruši. No ima ljudi pametnijih od mene koji očito znaju što i gdje te kako mora biti. Valjda znaju.