Vidim da ste se svi, kao i ja, oduševili Aninim fotkama, a isto tako da niste prepoznali lokaciju … GP-Zagrebancije vas je već jednom fotkom uveo u pravo stanje stvari na tom čuvenom platou ispod “Raketa”, a ja ću vam sad dati još malo slika i teksta obzirom da sam i ja, nezavisno od Aninoga “sessiona” fotkao po tom platou pred mjesec dana..
Naime, Ana vam je pokazala kako izgleda “stratosfera” tog platoa, u njenim fotkama vidite puno više neba nego tla (naravno, tu su i prelijepi modeli i lijepe kreacije ) … a ja ću vam sada pokazati na kakvom tlu je stajala naša umjetnica dok je fotkala svoje modele uronjene u nebeske dubine.
Da ne bude zabune, ja smatram da je ta terasa prekrasno mjesto – nalazi se sa južne strane, tik pored “Raketa”, i ona u stvari predstavlja krov garaža koje se nalaze uz zgrade. Te garaže su svijet za sebe, oličenje zagrebačkog “Bronxa”, mračne i otuđene … no, sama terasa izgleda kao nekakav podivljali botanički vrt, betonske kocke su obrasle travom, iz betonskih elemenata rastu bujni grmovi šipka, bazge … a čovjekovo prisustvo se jedva uočava – nema smeća, nema razbijenih zidova (osim onih koje je razvalila priroda bujnim raslinjem) … a sve to nadohvat ne znam ni ja koliko stotina ili tisuća stanara koji žive tik pored i iznad terase, u tim zgradama.
Da ja tamo živim, odmah bih u tom neobičnom džunglastom svijetu napravio kutak za igru svojoj djeci, napravili bi nekakav “robinzonski otok” … mislim da ću ih zaista jednom dovesti tamo u otkrivanje!
Toliko o poetici tog zaboravljenog mjesta … postoji i nepoetična strana: buka koja dopire od Slavonske avenije je jaka, pomalo i zaglušujuća. Tu i tamo dopiru neugodni mirisi iz garaža. Neke od stepenica koje vode na terasu (od strane Slavonske avenije) su ruševne i pune smeća … no, sve u svemu, to je vrlo zanimljivo mjesto, mjesto gdje priroda nadvladava civilizaciju.
Betonski elementi na kojima su stajali i Anini modeli.
Ovdje je krov garaža prokišnjavao pa su stanari radi popravka očistili naraslo bilje … no, ta čistina predstavlja tek možda 5% površine terase.
Za kraj, da ne zaboravite gdje ste: najljepši pogled na same “Rakete” je, naravno, upravo sa terase!
Zahvaljujem Ranki, stanovnici “Raketa”, na pričama o pozadini života u “Raketama” koje su bile dio inspiracije za tekst ovog posta.
Komentari (3)
Zanimljivo!
Poznate su mi garaže i plato, ali ne sjećam se da sam ikad bila na njemu :-)).
sve mi je poznato daj malo više takvih fotki da se vidi kako malobrojni zagrebčani žive u svom gradu.NIJE SVE MED I MLIJEKO!