Kad smo već započeli ovaj tjedan sa temama zagrebačkog industrijskog naslijeđa odlučio sam ga i nastaviti u istome tonu i posjetio sam tzv. “Bubaru” (tvornicu svile), napuštene ostatke zgrada koje se nalaze preko puta bivšeg kolodvora “Samoborčeka” u Adžijinoj ulici (iliti nekad zvanoj Ulica Kate Dumbović odnosno još prije Samoborskoj).
Ovako to izgleda danas …
… a ovako je to izgledalo 1923. na tadašnjem planu grada Zagreba:
(zahvaljujem VT-u i GP-u na priloženom skeniranom isječku plana – vidi komentare nakon posta!)
Ne znam čije je to sad vlasništvo, no na tom gruntu, koji izgleda kao Port-au-Prince (Haiti) nakon potresa, prepun stršećih ruševnih zidova, nagorjelih greda, gomila smeća i korova svih vrsta, više ne vlada nikakva vlast. Koliko sam uspio vidjeti, ruševine služe kao prenoćište nekolicini beskućnika, kao smetlište svakome tko ga zatreba, kao plodno tlo za kupine i koprive svih sorti … i to je trenutno jedina svrha tog i ne tako malog kompleksa. Opći dojam je potpuna zanemarenost, a od sveg tog smeća i korova nije moguće vidjeti čak ni neke posebne zanimljivosti (na tragu onima koje je Ivan pronašao kod njegovog “velikog brata”), sve je iza te koprene smeća i korova, pogledom je jednostavno gotovo nemoguće prodrijeti kroz njih.
Šteta.
Krenite sad sa mnom u šetnju i uvjerite se sami …
… na ulazu smo iz Adžijine ulice, ograda je razvaljena i ugažena stazica vodi između hrpa smeća i šute nekadašnjim glavnim kolnim ulazom …
… odmah na početku susrećem jednog od žitelja, starijeg neurednog čovjeka duge brade, koji bez riječi prolazi pored mene. Istovremeno, na drugom kraju “džungle” sam vidio siluetu nekog mlađeg čovjeka u kožnoj jakni, taj nije izgledao kao stanovnik već više kao posjetioc-namjernik kao i ja.
Slijede detalji najveće zgrade od koje su ostali samo zidovi kroz koje raste drveće. Tek tu i tamo je vidljiv pokoji zanimljiv detalj (ploča sa osiguračima, stepenice “u nebo”) …
Slijedim stazicu kroz tu zgradu (ulazi kroz razrušeni prozor, prolazi ispdo zida, izlazi na drugu stranu kroz vrata) i izlazim na drugu stranu u zatvoreno dvorište. S te strane su zidovi dijelom obrasli bršljanom …
… u tom dijelu je nešto manje smeća i više je mladog drveća, a manje kupina i kopriva. U jednoj od napuštenih šupa s desne strane su primjetna novija vrata sa lokotom, čini se da je to nastamba čovjeka kojeg sam sreo kod ulaza. Zidovi pokrajnje kuće su ispisani graffitima (vidi fotke na kraju teksta), lijevo na kraju je nešto glomaznog otpada …
… gdje počasno mjesto zauzima stari izgorjeli VW-kombi.
Izlazim ponovo van na glavno dvorište i krećem prema manjim objektima, gotovo svi su u potpunom kaosu, bez krova, polusrušenih zidova, zatrpani smećem i vegetacijom …
U prvoj kućici su dvije prostorije još pod krovom, primjetno je da u jednoj od njih netko živi.
U kutu je madrac, pored njega dvije stare jakne, očito služe kao pokrivači.
Prilazim drugim objektima, no kod njih nema nikakvih zanimljivosti: samo bekrajni korov, smeće, šuta … ako je i sačuvano išta iz doba kad su te zgrade bile žive, tada se do toga mora doći krampom ili bagerom.
U jednoj od polusrušenih zgrada primjećujem malu sklepanu baraku od dasaka, kao da je poljski WC …
Vraćam se do kućica bliže ulici. Krajem dvorišta dominira ogromna auto olupina …
Sa desne strane je ulaz u podrum nasred kojeg stoji uščuvana kartonska kutija – što li ona radi ovdje, kako to da je netko već nije primijenio kao pokrivač ili potpalu???
Krećem stazicom prema cesti …
… u tom objektu je još jedna prostorija pod krovom, također nečije prenoćište puno smeća.
Što se smeća tiče, njega je ovdje u izobilju, svih vrsta …
Od zanimljivih detalja nema puno, tek stara ploča, možda od hidranta, i ulična tabla čiji natpis mi baš nije jasan.
Naravno, tu je i poneki graffit zarastao u korov, ali također ništa izuzetno zanimljivo.
I to je to. Romantike je tu malo, starih “nalaza” također, smeća i korova pak nadasve puno. No, trebalo je i to vidjeti, i to je, na žalost, dio našeg grada, Nadam se da će ova inače vrlo zanimljiva lokacija uskoro doživjeti kakav-takav preporod, po mogućnosti ne u vidu sravnjavnja sa zemljom i gradnje još jedne bezlične poslovne zgrade. (nemam ništa protiv poslovnih zgrada, već samo protiv bezlične i nezanimljive arhitekture koja nije po mjeri čovjeka)
Komentari (18)
Dakle za pojašnjenje - radi se o zgradi "Bubare" ili tvornice svile iz kraja XIX. stoljeća koja je, zanimljivo, kao potpuno osamljena u do tada nesagrađenom okolišu, bila odlično vidljiva na zračnim slikama grada (iz balona, što li... kad nađem u arhivi pridodat ću!).- Prije 40-ak godina u njoj je, koliko se sjećam, HNK imao skladište svojih kulisa da bi negdje u ranim osamdesetima na moj očigled veći dio toga nestalo u plamenu...- I kako to biva - svi su digli ruke od kompleksa, a poslije je tamo sniman neki film s puno pirotehnike kojom je sve to skupa dokrajčeno (i što, Vanja, objašnjava onu tablu ".... ulica"... koja je očito ostala kao filmski rekvizit).- I moje snimke tog žalosnog mjesta od prije tri-četiri godine skoro su identične tvojima samo su sada grafiti malo "osvježeniji" novim generacijama "artista"._
A evo kako je ta "Bubara" izgledala negdje oko 1885. (bar tako kaže nepouzdani izvor)!_
Ej, GP; hvala ti na dodatnim informacijama!!!I ja sam imao tu fotku iz balon na webu, vidi moj post od 05.05.2009., najgornja fotka (http://nepoznatizagreb.blog.hr/2009/05/1626194950/font-colorcc0000zagreb- iz-balona-ali-prije-120-) objekat je malkice desno od sredine gornjeg dijela fotke, usamljen na rubu grada iza pruge.Zanimljivo, kad god sam nešto tražio po webu o toj lokaciji nailazio sam na ime "mali paromlin", kao da je to nekad zaista bio mlin, a nisam još čuo da je to bila "bubara", morat ću malo opet proguglati! ;o)
Odličan prilog !!! Dosta puta sam gledao tu zgradu i mislio sam si da se unutra krije toliko interesantne arheologije, ali naravno drukčije je kad sve to vidiš na fotkama. Ili uživo. :-) Svaka čast na interesantnim fotkama i pojašnjenjima. :-)
Evo, zahvaljujući prijatelju VT i njegovom skeneru zaobilazimo Googlanje i dopiremo do srži.- Prilažem isječak plana grada iz 1923. koji je poznat po tome što je osim postojećih prometnica i odlično opisanih objekata skicirao i najavljen (i uglavnom upravo tako i realiziran...) urbanistički razvoj.- Pravi bombon i užitak za (papirnato) browse-anje!_
jel to onaj prvi zgb skvot? tj nisam ziher jel prvi, ali onaj prije vile kiseljak na knežiji?
Fotka iz mog komentara #2, uz ispriku na brzopletom navođenju diskutabilne reference, nije oko 1885. nego, rekao bih i oko 1906. što je vidljivo po mnogim kasnije izgrađenim objektima (a i poklapa se s vremenom letova balona Turul iznad Zagreba).- Iako to nije ključno za temu posta o "Bubari", ne bi bila na odmet analiza slike od strane znalaca i procjena stvarnog "datuma" snimanja po dostignutom stanju izgradnje._
Dečki, svojim informacijama ste me nagnali da promijenim naslov posta, a bio sam i tako slobodan da ubacim dotični isječak plana grada iz 1923. koji se pojavio u komentarima! Fala! ;o)
Ne mogu virovat, ovo izgela ko da je slikano negdi di je rat upravo završia, super post
Mala digresija samo, ovo bi trebala biti Adžijina ulica, a ne Žajina... :)
Kaj nije to za vrijeme SFRjuge bila centrala i radiona za taksije?Mislim da mi je to netko rekao kad je tam bio skvot, a i u jednoj od zgrada gdje je za vrijeme postojanja skvota bio skate park, nalazila se graba za aute....Sada sve skupa izgleda ko prizori iz Alana Forda.Btw, super post, lijepi pozdrav!
FitzTN, hvala ti na komentaru, imaš pravo, već sam ispravio!!!Hm, FLC, ne znam ništa o toj radionici, možda je zaista i bilo nešto takvo, no sada se ne vide nikakvi tregovi te grabe (vajda je zatrpana šutom). A da izgleda kao da je rat tamo završio pred 5 dana - to je istina.
Koliko god sam za restauriranje, očuvanje, obnovu ovakvih starih zgrada, ovdje jedino pomaže rušenje!Šteta.Da bi na tom mjestu trebali izgraditi nešto lijepo, to da :-)). Možda sačuvati kosture zgrada koji su stabilni i okolo park :-)).
.Kaj nije to za vrijeme SFRjuge bila centrala i radiona za taksije?Je, FLC, točno tak!.
Slažem se, Zlice, ove ruševine se jednostavno moraju srušiti, sumnjam da je išta od toga još dovoljno stabilno za gradnju. No, kad se jednog dana to sruši ne bih želio da naraste nešto što nema nikakve veze sa naslijeđem i sa okolinom. Nek bude što već bude, al nek bude humanih dimenzija, svrhe, oblikovanja i sa nešto zelenila (tu se potpuno slažem sa tobom!)
Errata corrige: Zračna snimka opaljena je, vjerovali ili ne, s Katedrale, 1898. godine. Bar tako je bilo navedeno ispod ov(akv)e slike u Muzeju grada Zagreba. Hvala na strpljenju, sve smo bliže istini._
to je bio prvi skvot u zagrebu dok ga skinsi nisu zapalili. prije vile kiseljak!
20.07.2013., subotaČuvar Hrvatske glavni UDBA-š Stjepan Mesić ŽIVI U DRŽAVNOM DVORCU NA RAČUN SIROMAŠNOG HRVATSKOG NARODAOživljavanje Dr. Ante Starčevića UDBA je hrvatska sudba - Stjepan Mesić Na Udbinoj listi za likvidaciju bili su pravi rodoljubi. U Hrvatskoj u proteklih 68. godina partizansko-komunistićka UDBA je vedrila i oblačila i njihovi okorjeli zaštitnici i istomišljenici. Jugoslavenska tajna policija na čelu sa Josipom Manolićem je likvidirala brojne Hrvate. Između ostaloga Udba je ubila Inina direktora Stjepana Đurekovića, u tu igru je bio umješan Zdravko Mustač i Josip Perković, čiji sin Saša je bio savjetnik predsjednika Mesića. Udba je na jednako okrutan način poput Đurekovića, Senića, Ševe i drugih likvidirala nekoliko poznatih hrvatskih emigranata domoljuba, od kojih su najpoznatiji: Bruno Bušić, Mate Kolić, Nediljko Mrkonjić, Ante Tuksor, te Geza Pašti, jedan od osnivača Hrvatskog revoluciranog bratstva. Stanko Nižić ubijen je na svome radnom mjestu u Švicarskoj u Zürichu, u hotelu gdje je radio na recepciji. Nisu od ničega prezali, ništa im nije bilo sveto.Privatizacija Tvornice cementa Našice bila je jedna od prvih afera u privatizaciji uopće. U javnosti se tu aferu povezivalo sa Stipom Mesićem, odnosno njegovom kćeri Dunjom.Sva jača poduzeća kao sto su Astra, Ingra, JAT, Genex, Pliva, Ina, Inaturs, Jugoturs i uvoznici, držala je Udba. Sve je to dobro znao Đureković, o tome je pisao knjigu i to je bio razlog što je likvidiran od strane UDBA-e. Danas štite Perkovića , koji je obavio to ubojstvo, uz suglasnost i odobrenje CK KPH. Dok su se desničari borili za Domovinu protiv četničkih hordi i Mesićevog JNA, te ginuli na prvim crtama bojišnice, ljevičari ,uvučeni u sve stranke, su privatizirali društvenu (Hrvatsku) imovinu. Ne mogu oni obrisati toliko mojih tekstova, koliko ja mogu napisati.HRVATSKI UDRUGA “ŠTIT”(Za ljudska prava) BRANKO STOJKOVIĆ————————————–Adresa: Đurđevačka cesta 159Bjelovar / 19.07.2013. (nedjelja) HRVATSKA / CROATIAKućni telefon: 00 385 433 520Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90, 092/1870486Žiro-račun: 2340009-1100203086Privredna banka Zagrebhttp://crostojkovic1958.blog.hrbrankostojkovic152@yahoo.comURED: Masarykova 8http://istinazanarod.blog.hr——————————————1534. Članaka