Dugačka je točno kilometar i pol.
Široka je svega desetak metara (u užem smislu) odnosno 30-tak metara u širem smislu.
Nastala je 1970. u obliku kakvom je danas poznajemo.
Nije gotovo uopće iskorištena na organiziran način, a jedva nešto malo na neorganiziran.
Na jednom dijelu po njoj bacaju smeće.
Na drugome romske obitelji suše veš.
Na trećemu ju baš nitko ne koristi … tamo čak nema niti smeća!
Ponegdje “na divlje” parkiraju aute.
Graffiteri ju ponekad koriste, ali nedovoljno, još je puno praznih površina.
Po njoj (centralnom dijelu) nikada ne pada kiša.
Znate li o kojoj površini pričam?
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Riječ je o površini ispod dijela željezničke pruge koji se nalazi na nadvožnjaku, a proteže se uz Branimirovu ulicu, otprilike od Gradske plinare pa sve do Borongaja. Spomenuti nadvožnjak podignut je 1970. godine kako bi olakšao prometnu komunikaciju između sjevernog i južnog dijela grada na tom potezu (još se sjećam rampe na Heinzelovoj ulici s kraja 60-tih!) … no, taj dio u stvari nikad nije zaživio svoj pravi život. Ispod njega prolaze Zavrtnica, Heinzelova ulica i Donje Svetice, uz njega većim dijelom teče Branimirova ulica od koje ju dijeli uglavnom sasvim lijepi zeleni pojas … no, osim toga, ta tri cestovna prolaza i zelene površine, taj prostor se ne koristi za bilo kakvu organiziranu djelatnost.
Žarište. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Početak nadvožnjaka. Snimio: Vanja
Na nivou pruge. Snimio: Vanja
Pored pruge. Snimio: Vanja
Ispod pruge. Snimio: Vanja
Na samome početku, uz ne tako davno dovršeni produžetak Branimirove do ulice Zavrtnica, se nalazi uz prugu jednostavna livada, najčešće posjećena od strane pasa i njihovih vlasnika.
Nakon toga dolazi dio do Heinzelove koji još uvijek (zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa) čeka izgradnju posljednjeg dijela produžetka Branimirove. Tamo se u prašini i smeću nalazi veliko divlje parkiralište i odlagalište smeća, to je definitivno najružniji dio tog čitavog poteza. Na samome kraju, uz Heinzelovu, se skupljaju prodavači drva i pilari, ispod nadvožnjaka sjede na starim kaučevima i griju se uz improvizirano ognjište.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Pilarsko ognjište. Snimio: Vanja
Dio između Heinzelove i Livadarskog puta je obilježen istočnim (teretnim) kolodvorom, tamo su brojni uglavnom neiskorišteni peroni i jedna lokomotiva manevarka koja tu i tamo razveze koji vagon. Sa strane Branimirove je to najljepši dio, široka zelena površina sa lijepim stablima i uskom stazicom na kojoj se izuzetno rijetko vide prolaznici (najčešće joggeri i vlasnici pasa sa svojim ljubimcima). Smeća ima vrlo malo.
Snimio: Vanja
Manevarka čeka zadatak. Snimio: Vanja
Kolosijek Istočnog kolodvora. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Stara lampa na Istočnom kolodvoru. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Od Livadarskog puta pa do Donjih Svetica taj prostor pripada Romskoj zajednici koja u neidiličnim uvjetima živi u uličici idiličnog imena Livadica. Sve je puno raznih razbacanih stvari, rublja koje se suši na štrikovima, auti su parkirani u blatu i po tragovima je očito da često koriste livadu za vožnju (netko je čak priručno popločao dio puta betonskim kockama).
Od Svetica pa do kraja nadvožnjaka, nedaleko tramvajskog okretišta na Borongaju i njegovih “limenki”, je vakuum. Na početku je pješački prijelaz koji se veže na Borongajsku cestu, nekad važnu komunikacijsku liniju koja je počinjala pod tim imenom čak na Maksimirskoj (sada se taj dio zove Harambašićeva ulica čiji donji dio samuje zbog produžetka Svetica kao glavnog prometnog pravca), a nakon toga nema ništa: smeća gotovo da i nema, skoro da nema čak ni graffita … Sa sjeverne strane je ponovo zeleni pojas, nešto uži i ljeti pomalo ugrožen koprivama koje uspijevaju uz rub nadvožnjaka. A sa južne je teretni kolosijek koji se od stanice Zagreb Borongaj odvaja ka teretnom istočnom kolodvoru i bivšem industrijskom kolosijeku koji je nekad sezao vrlo daleko, sve do Gradske plinare (uz Radničku i sadašnji Mercator centar) te južno do Žitnjaka (uz Heinzelovu). To je put kojim novoproizvedeni zagrebački tramvaji stižu na svoju početnu vožnju (vidi sam početak mog bloga, post broj 3!).
Romska četvrt. Snimio: Vanja
Pješački prolaz ka Borongajskoj cesti. Snimio: Vanja
Lampa iz 70-tih kod Donjih Svetica. Snimio: Vanja
Teško je ovako iz glave istresti za što bi se sve mogla iskorititi ta površina … jedna od očitih namjena bi mogao biti priključak postojećoj zelenoj površini uz Branimirovu, sa pokojom klupom u hladu upotrebljivom i u doba kiše, možda dječjim igralištem ili pak slobodnom lokacijom za graffitere (stupova ima toliko da ih ne bi skoro sve mogli pobojati!) … ako vama padne još ponešto na pamet, samo recite!
“Balkonići” za stupove za električnu mrežu. Snimio: Vanja
Odmorište. Snimio: Vanja
Za kraj, naravno da Zagreb nije jedini grad koji se susreće sa problemom kako oživiti ovakve površine … Beč je s kraja 19. stoljeća naslijedio prostor ispod više kilometara dugačke trase takozvanog “Stadtbahna” (sada tom trasom vozi linija U6 bečke podzemne željeznice koja tamo većim dijelom vozi nadzemno) koji je dobrim dijelom zaštićen kao spomenik kulture – to je djelo poznatog arhitekta Otta Wagnera (više o toj temi pročitajte OVDJE).
Tokom devedesetih godina prošlog stoljeća taj je dio postao leglo kriminala, seksi barova, prostitucije i trgovine droge tako da su gradski oci pristupili velikom projektu revitalizacije naseljavajući u njega trendy lokale, trgovine, obrtničke radionice … Projekat je, koliko sam čuo i vidio, bio doista uspješan i taj dio više ni izdaleka ne vuče tako lošu reputaciju kao nekad (više o tom projektu pročitajte u članku iz bečkih “Wiener Zeitung” OVDJE).
Ako vas pak zanima pregled svih većih trenutačnih urbanističkih projekata grada Beča, pogledajte OVDJE).
A sad još runda različitih tematskih fotki. Prvo graffiti …
Pribor. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zatim panorame:
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zraka sunca u “podzemlju”. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Nekoliko pogleda na zelenilo uz Branimirovu:
Najljepši dio zelenila, uz Istočni kolodvor. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zeleni dio u “romskom dijelu”, trava je izbrazdana kotačima auta. Snimio: Vanja
Zarasliji dio zelene površine uz Branimirovu, nedaleko Borongaja. Snimio: Vanja
Plakati i stalna borba između njih i gradskih službi …
Radi se sve što je zabranjeno. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Otpad, smeće … tanka je linija koja dijeli ove hrpe ovdje sa nekim od “štandova” na Buvljaku na Hreliću!
Samoposlužni dućan namještaja. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Stari betonski branici su završili svoj radni vijek. Snimio: Vanja
Od WC školjke pa do ostataka telefonske govornice (desno gore). Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Borongaj – stigli smo do završetka nadvožnjaka, pruga se još kratko vrijeme nalazi na nasipu i zatim polako spušta u razinu Branimirove i okolnih ulica … tu je i tramvajsko okretište i tu negdje je ona tanka linija koja dijeli centralni dio grada od perifernog.
Snimio: Vanja
Završetak nadvožnjaka. Snimio: Vanja
Istočno od nadvožnjaka: pješački prijelaz kod borongajskog okretišta. Snimio: Vanja
Teretni kolosijek za Istočni kolodvor. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Stara pružna oznaka. Snimio: Vanja
Industrijska arhitektura starog Borongaja. Snimio: Vanja
Komentari (11)
Prvi put doživljavam ovo u punoj veličini, ogromna površina!
Cijeli roman. Nekoliko čisto mondrianovskih grafita:)))
Često se vozim po Branimirovoj i stalno promatram taj dio, ali nikada nisam hodala onuda. Zaista šteta što nije bolje iskorišteno. Meni je zanimljiv onaj dio nakon tramvajskog okretišta na Borongaju, ali s druge strane pruge. Tamo su vrtovi koje održavaju stanari zgrada Borongaja. Nekoliko puta sam onuda hodala kao mala, jer jedan takav vrt održava daljnja familija, ali mislim da je to tamo sve "prisvojeno", nisu vlasnici. Čini mi se da je ista situacija i sa vrtovima kod Mamutice (između ulice B. Magovca i SR Njemačke). Baš me zanima jel ima još gdje u Zagrebu takvih prisvojenih poljoprivrednih površina. U svakom slučaju, jako lijepi post :)
Semiramida, ima dosta takvih površina ... osim ovih koje si spomenula tu su recimo vrtovi kod tramvajskog okretšta na Jarunu (tamo je planiran park) pa recimo južno i jugozapadno od Prečkog (ispod Jarnovićeve i Svilkovića), sjeverno od Dupca/Trnovčice (uz potok) ... meni su to vrlo zanimljiva mjesta jer korisnici to često održavaju sa puno ljubavi i kreiraju zgodne zelene kutke. Bit će kad-tad post i o tim vrtovima, slažem fotke!
Joj super, jedva čekam :) Za ove spomenute ne znam, jer ne hodam baš tim predjelima, ali i meni su jako zanimljiva mjesta i voljela bih hodati i vidjeti čega sve ima, ali rijetko se pružaju takve prilike, jer ipak to znači hodanje po "nečijem" vrtu, pa makar bio samo prisvojen :)Kada bude post, možda mogu pridonijeti sa slikom ovoga kod Mamutice. Frend živi na 18.katu pa se baš lijepo vidi, skoro iz zraka. Ne znam kakva je sad situacija zato jer je još zima, ali uskoro će sve zazelenit.
Semiramida, odlično, fotka tog tipa, sa 18. kata, bi bila jako dobrodošla, to je potpuno drugačiji pogled! Snimi i pošalji na mail, molim te!Što se tiče šetnje IZMEĐU vrtova, ja tu ne vidim nikakvih problema - to su staze kojima se šeću ne samo korisnici vrtova već i drugi prolaznici, bilo šetači koje zanimaju vrtovi, bilo oni kojima su te staze jednostavno najkraći put od A do B i koji ne mare za prašinu ili blato. Po onome što vidim u blizini mog kvarta (Prečko) ljudi se često šeću uokolo i zagledaju vrtove, a i korisnici vrtova znaju ponekad spontano uroniti u razgovor, osobito ako im daš kompliment za lijepo održavan vrt ;o) (neki su zaista prekrasni!).Sjetio sam se i još jedne lokacije takvih vrtova: između Kajzerice i Avenije Dubrovnik, a ako se dobro sjećam ima ih i iza Super Andrije kod Sigeta.
Nema problema, čim me put odvede u tom smjeru fotkam i šaljem (trebalo bi bit do kraja mjeseca). Da, istina, naravno da postoje staze između, ali budući da ne živim baš blizu takvih vrtova, onda mi se teško odlučiti hodati onuda. No, nikad se ne zna, možda me put jednog tana i tamo odvede :) I meni se isto čini da ih ima tamo u Sigetu, par puta sam onuda hodala i sad mi dolazi neko mutno sjećanje da bi moglo biti i tamo. U svakom slučaju, baš se veselim postu :))
Ima još ostataka takvih vrtova na Trnjanskoj savici, onaj dio uz nasip, zapadno od restorana Slavonija (?) i nogometnog igrališta. Nepoznati, nisam nikada taj dio gledala k'o cjelinu. Stvarno tužno, uz grafite i ostatke plakata koji malo popravljaju dojam. Slično izgleda ispod Mosta mladosti s obje strane Save.
Jedna zgodna popločena staza vodi od Grafičke škole (i fakulteta) do Športske dvorane Peščenica, a prolazi točno kroz te 'divlje' vrtove... Ne znam, doduše, u kakvom su stanju sad ti vrtovi, s obzirom da onuda neprestano prolaze srednjoškolci, a i dosta su prostorno skučeni, između igrališta Grafičke škole i obližnjeg Ruđera, rečene dvorane i poligona autoškole Volovčica... Ali tamo su, i zanimljivi su za vidjeti :)Inače, cijeli taj predio oko Grafičke škole je dosta interesantan, osobno ga doživljavam nekako 'granično', kao neku među; već s druge strane Getaldićeve počinje Žitnjak i industrijska zona, a s druge strane, preko Borongajske, ledine nekadašnjeg aerodroma na Borongaju... Uvijek mi je bilo zanimljiv takav smještaj škole, na sam kraj grada (jasno, grad ne završava tamo, ali zaista, osjećaj je takav)... Možda bi i to bila neka zanimljiva tema? :)Ako ste zainteresirani, mogu poslikati te vrtove i općenito taj dio, samo se bojim da slike neće biti baš na nivou (nemam takvo oko za detalje ;))Inače, vrlo zanimljiv post, kao i blog, s veseljem ga pratim i čitam.
[B]clearbluesky[/B], hvala ti na komentaru i ideji, samo ti poslikaj taj predio i pošalji!Prošlo ljeto sam se motao oko bivšeg aerodroma (s druge strane, oko Borongajskog luga), trebalo bi to još malo obići ...), to je zaista rubno područje, s jedne strane aerodroma je također urbana izgradnja ("limenke"), a sa druge skoro pa seoska, oko Luga.
Uz "1970" kako smo zvali lokaciju završetka nadvožnjaka kod Borongaja (iznad Volovčice) me veže sjećanje iz djetinjstva, negdje polovicom osnovne škole, kada smo tamo u nekim lijenim ljetnim popodnevima dvaput ili triput dočekivali vlakove kamenicama.Dječji nestašluci, ah...