Tamo negdje početkom ljeta bio sam sa klincima u posjeti “Zagrepčanki” … ne onom poznatom neboderu u Savskoj cesti, već prostorima nekadašnje klaonice i hladionice i tvornice prerade mesa u Heinzelovoj ulici, oko kojih je bilo dosta spora tokom prijašnjih godina – te čije je to zapravo vlasništvo, tko ju je kupio, pošto, tko je keširao proviziju …
No, mene je zanimao prije svega taj prostor – napušteni prostori uvijek nose sa sobom dah i sliku vremena u kojima su još živjeli i radili pa sam tako i ja želio vidjeti ima li tragova vremena u kojima je to još uvijek bio centar prerade mesa u Zagrebu.
U prostor nije uopće teško ući, bilo kroz glavni ulaz sa Heinzelove (portir vas vrlo vjerojatno neće ništa pitati), bilo na sporedni ulaz iz ulice Podaupskoga na koji smo i mi ušli. Unutra ima nešto života (tamo su prostori nekoliko manjih firmi), no generalno čitavim prostorom caruje dah zapuštenosti, nemara … ali i 80-tih godina, što će dokumentirati i slijedeće fotke.
(nismo ulazili duboko u sama skladišta jer se klincima nije dopalo to tumaranje praznim halama i dvorištima, a namjera je i bila da za prvi posjet samo “omirišemo” prostor )
Evo i fotki:
Glavni ulaz iz Heinzelove
Pano sa stalkom za bušene kartice za kontrolu prisustva na poslu … pravi trag 80-tih!
Detalj stalka (sa vidljivim nazivima pogona: Prerada mesa, Hladiona, Smrzavaona, Obrada Crijeva, Stočni depo …)
Mašina za “štancanje”
Detalj dvorišta
Kombinacija starih i novih natpisa …
… i jedan posve stari!
“Svako jutro jedno jaje
organizmu snagu daje,
jaje jaje ijaje,
jaje jaje ijaje
Sa začinom, bez začina,
na gotovo sto načina,
jaje jaje ijaje
jaje jaje ijaje
Agrokokaaaaaaaaaaa ….”
Hydrant br. 1 (sa “Y” slovom!)
Stara oglasna ploča
Pogled na jedan od brojnih prolaza …
Komentari (2)
super ti je blog :))) citam i na forumu i sad cu ovo...samo tak nastavi...inace svaki dan prolazim kraj ovog poplunara pere u maksimiru i nikad nisam cito kaj pise ^^
Hvala, deed, bit će još svašta ovdje! ;o)BTW,. tog natpisa sa poplunarom Perom se sjećam još iz ranog djetinjstva - u doba moje mladosti vozio sam se od rodnog mi doma autobusima od Markuševca ili Gornjeg Bukovca prema gradu i oni su nekad imali početnu stanicu ispred ulaza u maksimirski park tako da mi je tramvajska stanica na Bukovačkoj (točno ispred poplunara Pere) bila uvijek polazna stanica svakog odlaska u grad.