U posjetu ničijoj zemlji

Pogled na zapad. Snimio: Vanja

Pogled na sjeveroistok. Snimio: Vanja

Pogled na jugoistok. Snimio: Vanja

Posjetio sam s djecom pred nekoliko tjedana jednu od zagrebačkih “bijelih zona”, jedno od onih područja koja zasad nemaju gotovo nikakvu namjenu osim čekanja da jednog dana budu iskorištena za neku novu izgradnju u velikom stilu. Teško mi je uopće opisati o kojem se to zemljištu radi jer se ono nalazi na razmeđu nekoliko kvartova: na sjeveru se nalazi Stenjevec, na istoku Špansko, na jugu Savska Opatovina (alias CC1 i prateći objekti), a na zapadu Jankomir i prateća industrijska infrastruktura. A na sjecištu sva ta četiri kvarta nalazi se jedno veliko NIŠTA – prazna ledina obrasla korovom najgore vrste koju su pred koju godinu “pograbljali” bageri i formirali dva brežuljka koji su ujedno i najveća atrakcija tog područja, zajedno uz pogled na nove zgrade zapadnog Španskog koje se poput fatamorgane uzdižu iznad zaravni te još jednu zanimljivu točku o kojoj ću više napisati u sutrašnjem postu.

Još prije 7-8 godina tu su se nalazila polja i vrtovi, a od sjevera prema jugu krivudala je neasfaltirana ulica Savska Opatovina tragom još prije više od stotinu godina starog puta kojim je to naselje bilo vezano sa tada udaljenim Zagrebom. Polja su tim spomenutim početnim građevinskim radovima pretvorena u neplodno i neiskorišteno zamljište, a koliko je meni poznato, dio te ledine će jednom u budućnosti udomiti neko novo stambeno naselje nepoznatog imena, dok će njen zapadni dio najvjerojatnije završiti kao produžetak industrijsko-trgovačke zone koja se već pozicionirala u Jankomiru. A dok svi ti planovi ne zažive ledinom se ponajviše šeću vlasnici pasa sa svojim štićenicima te lokalna djeca kojoj je to obećana zemlja sa zamljanim brdima, lokvama vode, grmljem idealnim za sakrivanje i istraživanje …

Što se pristupa tiče, najlakši vodi iz pravca Španskog, nastavkom Šoljanove ulice, moguć je i pristup kolovozom koji se od ulice Jankomir odvaja kod prijelaza industrijskog željezničkog kolosijeka, a najuporniji mogu doći i ulicom Stenjevec sa sjevera. Do pred koji mjesec moglo se proći i autom iz smjera trgovačkog centra City Center One, no sada je taj prolaz trasom bivše ulice Savska Opatovina zatvoren i primjećuju se naznake mogućeg početka daljnjih građevinskih radova istočno od njene trase.

A razlog za posjet? Lijep pogled sa već spomenuta dva brežuljka, jata čvoraka koja se često sreću na tom predjelu, a osim toga je tu i zanimljivost o kojoj ću vam pisati sutra!

Prilaz s juga, od trgovačkog centra City Center One … tko ne potroši tamo bar 100 kuna zabranjen mu je prolaz? Snimio: Vanja

Jedan od dva novoizrasla brežuljka. Snimio: Vanja

Pogled s jednog na drugi brežuljak. Snimio: Vanja

Krajnji zapad naselja Špansko i CC1 u daljini. Snimio: Vanja

Rasklopna postrojenje, nekad na rubu grada, a sada ugurano između zgrada … pretpostavljam da će se kad-tad morati iseliti. Snimio: Vanja

Zelena oaza usred postbagerske apokalipse – vrtovi na južnom rubu Stenjevca. Snimio: Vanja

Detalj vrtova. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Uočite uvalu između kuća – tu je nekad bio najsjeverniji savski rukavac koji je vidljiv na starijim kartama (17.-18. stoljeće) i dopirao je gotovo do stenjevačke crkve. Taj i slični rukavci su najvažniji razlog za sadašnji pravac Ilice na rubu brežuljaka, koliko-toliko siguran od savskih poplava. Snimio: Vanja

Pogled prema sjeverozapadu, u daljini je vidljiv toranj vatrogasne postrojbe u Jankomiru, pored nje se nalazi rasadnik “Zrinjevca”, a južnije je psihijatrijska bolnica. Snimio: Vanja

Zapad: tu je vjerojatno nekad bilo polje, a sada je sve zaraslo najgorim korovom … Snimio: Vanja

Sudar civilizacije i ničije zemlje. Snimio: Vanja

Iz korova u nebo. Snimio: Vanja

Na žalu Jankomirskog mora. Snimio: Vanja

Neplanirano dječje igralište. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Kroz pustinju i (zakorovljenu) prašumu. Snimio: Vanja

Najbolje prijevozno sredstvo za ovakve terene. Snimio: Vanja

Divljim putem. Snimio: Vanja