Uz dan Svih svetih

Vjerujem da će ovih dana velika većina nas posjetiti pokoje groblje, bilo radi prisjećanja na nama drage osobe koje više nisu sa nama, bilo radi jedinstvenog doživljaja kojeg ovih dana nude groblja – svih drugih dana u godini groblja su uglavnom pusta mjesta, puna tišine i noćnog mira, no ovih dana postaju šetališta puna ljudi i osvijetljena tisućama svijeća.

No, nisu sva groblja takva, sad ću vas povesti na groblje koje i ovih dana miruje i kojeg osvjetljava tek dvadesetak svijeća – riječ je o starom groblju u Donjem Vrapču, između Oranica i Medarske ulice. Do prije 2-3 godine to je groblje polako propadalo i zarastalo u grmlje i travu i na neki način bilo je oličenje mira i mistične romantike .. sve dok nije počelo njegovo uređenje. Na sreću, “uređenje” ovoga puta nije bilo sinonim za “uništenje” – staze su očišćene i popločene, postavljena je rasvjeta, drveće je obrezano, postavljena je ograda … ali duh groblja se nije puno promijenio. Znam da je nekim ljudima onakvo, “svevremensko”, neuređeno groblje bilo draže … no, bojim se da bi se na taj način kad-tad pretvorilo u smetlište, šikaru, zapušteni grunt kojeg bi se prvom prilikom pretvorilo u građevinsko zemljište. A ja se nadam da će ostati otprilike ovakvo kakvo je sad – uredno, ali opet ne upicanjeno, mirno, ali ne i napušteno i zapušteno.