Da li ste znali (ja nisam!) da je na današnji dan, 04.04.1965., rođen vikend u tadašnjoj Hrvatskoj pa i cijeloj Jugoslaviji?
Ovih dana čitam zanimljivu knjigu “Sunčana strana Jugoslavije (povijest turizma u socijalizmu)”, izdavač Srednja Europa, 2013., koja je u biti zbornik različitih tekstova na teme vezane uz razvoj turizma u Jugoslaviji, a to zapravo znači da se glavnina knjiga bazira na događanjima u i vezanima sa Hrvatskom koja je i onda bila “lokomotiva” turizma tadašnje zemlje. Tekstove je pisalo desetak autora, među njima ima stranaca, ali i domaćih autora, znanstvenika, i svi odreda su mi zanimljivi, neki radi objašnjavanja političkog okvira, neki radi ocrtavanja lokalnih situacija u zemlji, unutar Hrvatske pa i u primorskim mjestima (jedan tekst je vezan uz povijest razvoja turizma u Biogradu na moru) … da li ste znali da su prva dva mjesta spomenuta kao turistički značajna na prostoru međuratne Kraljevine Jugoslavije bili Opatija i, vjerovali ili ne, Krapinske Toplice! (izvor: navodno najutjecajniji tadašnji britanski turistički vodič)
OVDJE možete pročitati malko više o knjizi, a OVDJE ju možete besplatno skinuti za čitanje.
No, vratimo se sad slavljeniku, njegovom veličanstvu vikendu. U tekstu “Kamo na vikend? Slobodno vrijeme sretnih potrošača, odmornih radnika i dobrih građana” Igora Dude autor daje zanimljive informacije iz vremena kada je nastajao vikend, iz doba kada je većina ljudi još uvijek imala samo jedan dan u tjednu slobodan, nedjelju, koja se uglavnom provodila kod kuće, a dolazak drugog dana, subote, je otvarao nove mogućnosti, ali čak i probleme – što raditi na taj novi slobodan dan?.
Između ostaloga, autor navodi kako je Saveznim zakonom o radu uveden 42-satni radni tjedan (umjesto dotadašnjeg 48-satnog), a zakon je stupio na snagu baš na današnji dan, 04.04.1965. kada je izglasan u Skupštini. A to izglasavanje je imalo i još jednu posljedicu, u svakodnevnu upotrebu je ubrzano ulazila riječ “vikend”! U tekstu se navodi kako je riječ nastala u Velikoj Britaniji u drugoj polovici 19. stoljeća i potom je malo pomalo ulazila u druge jezike, a kod nas se do sredine šezdesetih upotrebljavala u oblicioma “weekend” odnosno “week-end”. A za njeno fonetsko pisanje i ulazak u upotrebni jezik u tom obliku je, naglašava autor, najznačajnija bila revija “Vikend” koju je izdavala tadašnja novinska kuća “Vjesnik” i koja je poticala čitatelje na sadržajno provođenje slobodnih dana. Bilo je tu napisao o sportu, putovanjima, kampiranju, lovu i ribolovu, “zrnaca za razgovor uz kavu”, karikatura, recepata, razmjena adresa za dopisivanje … a kako sam baš jučer svratio na Hrelić i nabavio jedan broj Vikenda iz srpnja 1981. evo vam tu i nekoliko brzinski načinjenih kopija baš za ovu priliku. Eto kako se govorilo o vikendu 16 godina nakon što je on uopće nastao, a 38 godina prije današnjeg dana!
Naslovnica broja 685 revije “Vikend” od 10.07.1981. , fotografije za naslovnice su u to doba dosta često slali čitatelji, pa je tako bilo i toga puta – pitam se, koliko bi ljudi danas poslalo ovakvu fotografiju pod svojim punim imenom i prezimenom da se objavi na naslovnoj stranici nekog časopisa …
Uredništvo je ovu fotografiju očito ocijenilo kao gotovo savršenu …
Bilo je tu govora i o izviđačkim logorovanjima …
… pa i o Splitskom festivalu, na kojem je te godine pobijedio Sead Memić Vajta, sa “Mornarevom pjesmom” …
.. tu su i Top liste, domaćom je gospodarila Zana sa pjesmom “Leto” …
.. bio je tu i izvještaj sa Sajma rabljenih automobila …
… pa vikend recepti (sa zanimljivim naslovom ) …
… i, naravno, uz vikend-humor i karikature čitalaca koji su poslali svoje fotografije.
Komentari (7)
Lipa sjećanja!!Pripreman jedan osobni post iz početka 80-tih.!!
Lijepo si to pronašao. Sjećam se početka vikenda, a zbog onih 2 sata više uvedena je radna subota. U to doba sam najviše kupovao "Vikend", a prije, kao mlađi, "Plavi Vjesnik".
Vikend mi je bio dosadan :-)).
Da sam bar zivio u ovo doba..
Predivan blog. Hvala Sjecam se kako bi ulice bile mirne i tihe u nedjelju u jutro. Prozori otvoreni i iz svakog doma bi se culo ponesto: vijesti sa radija, zveckanje escajga, zvuk salica na tanjuricu, razgovori. Nije bilo tako bucno kao danas. Osjetio bi se cesto i miris kave. Bila su to mirna vremena, gdje nije bilo bacanja kroz prozor kojekakvih predmeta kao danas. Ljudi su se stidjeli losih djela. Cesto se pitam zasto ljudi danas nisu toliko uljudjeni kao prije kad vec uvijeti zivota idu naprijed, vec nazadujemo? Da li je to nesvjesni bunt protiv tehnickog napretka?
Imam još od tate kolekciju SAMova, od kraja 70ih do poč.90ih, fantastičnog časopisa prepunog sadržaja, ugl.čitajući sveske pred koju godinu sam primjetio koliko je isto bio turistički i vikendaški usmjeren, sličan u tonu kao i vikend (možda jer je ista izdavačka kuća bila?)prvenstveno putem popularizacije nautike, ali i člancima tipa "čitatelj preuredio citroena u kamp kućicu" s priloženim nacrtima i slično. Dobiva se (romantični) dojam da je tada bilo puno dostupnije s stanovima, automobilima, vikendicama pa onda je nadogradnja krenula čak u smjeru i plovila, što iz današnje perspektive se vidi da se (još prije 20ak godina) srozalo i da je mnogima ijedna od ovih stavki, a kamoli plovilo, često nedostižna. Moguće da se za prosječnu plaću mogao kupiti mali gumenjak s motorom, a današnim cijenama bi za takav novi trebale bar tri prosječne hrv.plaće - virtualni svijet nam se otvorio, ali stvarni,fizički se zatvara i sužava.
Odličan esej!Tebi tako malo treba da nas "iz čista mira" dovedeš do vibrantnih zakutaka naših sjećanja...