Priznajem, sad sam i ja malčice pribjegao senzacionalističkom naslovu (koje inače jako ne volim ) kako bih vas zainteresirao za ovu temu koja mi se čini zanimljivom …
… evo o čemu se radi.
Prije nekoliko dana sam nabavio zanimljivo izdanje imenom “Vjesnikov leksikon 1940.-1990.” koji je, kao što mu već ime kaže, leksikon svega što ima bilo kakve veze sa radom NIŠRO (Novinsko Izdavačke Štamparske Radne Organizacije) Vjesnik u prvih 50 godina njenoga postojanja. Kroz tih je 50 godina “Vjesnik”, kako same dnevne novine (koje su izlazile sve do 2012.) tako i cijelo poduzeće koje je u 70-ima i 80-ima obuhvaćalo nevjerojatno veliki dijapazon raznoraznih izdanja, teško zamisliv, i brojem različitih izdanja, a i brojem tiskanih i prodanih primjeraka.
Naslovnica leksikona
Neka od bivših izdanja NIŠRO Vjesnik – ilustracija preuzeta iz leksikona.
U leksikonu (izdanje NIŠRO Vjesnik, 1990. glavni urednik Mirko Peršen) je na njegovih 568 stranica moguće naći puno podataka o njegovim zaposlenicima i suradnicima, od važnih autora pa do lica iz sjene, ali i o različitim pojmovima vezanim uz tisak i novinsko izdavaštvo te, možda i najzanimljivije, natuknice o svim izdanjima te izdavačke kuće zajedno sa kompletnim podacima o njihovim nakladama.
A kad ih se malo pomnije pregleda lako je vidjeti da su naklade većine izdanja dosegle svoje vrhunce 1983. i 1984. godine nakon čega su one počele prilično brzo padati.
Pogledajte općenite podatke – najviše je dnevnih prodanih primjeraka bilo 1984. godine: 634.740 primjeraka.
Ukupna godišnja naklada novinskih izdanja je također 1984. doživjela vrhunac sa 232,314.723 prodanih primjeraka.
Podaci o remitendi (neprodanim primjercima tiskanih izdanja).
Zašto smo tih godina prestali kupovati i čitati novine i revije?
(naravno, to se nije desilo preko noći, već je to bio početak dugoga procesa “odumiranja” klasičnih novina)
Za to ne možemo okriviti Internet jer ga tada još nije bilo … ali, tada je, čini mi se, televizija počela preuzimati primat u informiranju ljudi.
Tih se godina počela mijenjati i struktura novinskih i revijalnih izdanja koja su vladala tržištem … recimo, 1981. se pojavio prvi tabloid na području Jugoslavije, sarajevski “As” koji je brzo dosegao fantastične naklade … možda je to bio početak procesa “sažimanja” čitanja, jurnjave za senzacijama, kratkim bombastičnim člancima …?
Što mislite, zašto je bilo tako?
A dok vi razmišljate o tom fenomenu evo i podataka o pojedinim Vjesnikovim izdanjima (uz statističke podatke stavio sam i nekoliko fotki prvih brojeva pojedinih izdanja koje se mogu naći u leksikonu. A tu je i tablica sa najvišom prosječnom godišnjom prodanom nakladom po broju za pojedina izdanja zaključno sa 1988. godinom.
Komentari (3)
Zašto smo prestali čitati papirnate novine je jasno, imamo svi mobitele, a zašto je uništen Vjesnik, e to je malo teže pitanje
S Vune još čuvam, ima puno lijepih uzoraka i uputa za štrikanje
Ajooj, koliko sam tih novina poslikala u NSK. Valjda imam tisuće fotografija spremljeno.