Evo i posljednjeg posta u ovom malom serijalu posvećenom tankoj crti (“produžena” Branimirova + željeznička pruga) koja spaja i razdvaja Donju Dubravu i Trnavu. Na zapadnom kraju u jučerašnjem postu spomenute “jogging” stazice, u neposrednoj blizini trgovine “Kauflanda” i raskršća Branimirove i Mandlove, nalazi se zamaskirana drvećem željeznička stanica Zagreb Borongaj.
Snimio: Vanja
To je još jedna od gradskih stanica posvećenih samo prijevozu tereta, no za razliku od danas najvažnijeg teretnog kolodvora, Ranžirnog kolodvora, na jugu grada, ili pak Istočnog kolodvora, uz Heinzelovu ulicu, koji je uz Zapadni kolodvor nekad bio centar teretnog prijevoza, ovaj kolodvor nikad nije imao neku osobito važnu ulogu. Vjerojatno najvažniji detalj vezan uz njega i, pretpostavljam, glavni razlog njegova postojanja je činjenica da se baš na tom mjestu od glavne pruge odvaja teretni kolosijek ka Istočnom kolodvoru koji se poslije također grana prema nekadašnjoj industrijskoj zoni uz Radničku cestu i na Žitnjaku. Taj teretni kolosijek poznaju svi oni koji prolaze Donjim Sveticama između Branimirove i Planinske, gdje se on u nivou križa sa tom ulicom i sadašnjih dana uzrokuje 1-2 zatvaranja pruge rampama dnevno. Nekad, u doba intenzivne industrijske proizvodnje, ta zatvaranja su bila puno češća – još se sjećam kako sam nekad sa ocem znao dugo čekati na tom prijelazu … Naime, tik nakon prelaska Žajine od glavnog kolosijeka koji vodi za istočni kolodvor se ulijevo odvaja kolosijek ka Radničkoj cesti. On prelazi Planinsku i na području iza Super Konzuma u Vukovarskoj se grana – desna grana prelazi Heinzelovu i uz Radničku cestu prolazi pored Mercatora (gdje još uvijek postoji dio tračnica) i nastavlja se uz Radničku cestu sve do Plinare (taj dio je sada već većinom izvađen). Lijeva grana je prelazila Vukovarsku i u luku skretala ka jugoistoku, ponovo prelazila Donje Svetice i vodila ka Hladnjači, Dukatu i prelazivši Slavonsku aveniju (tračnice su tu već više godina izvađene) sve dalje ka Munji, Elki i Javnim skladištima.
(ova mreža teretnih kolosijeka se dobro vidi na nekim planovima grada – recimo, izdanje “Znanja” iz 90-tih)
No, da se vratimo ka stanici Zagreb Borongaj – osim priključka glavnog istočnogradskog teretnog kolosijeka na glavnu prugu (što danas više nije osobito važna stvar) tu su se tokom godina odlagali i vagoni za prijevoz automobila. Nekad, u 80-tim godinama, noćni vlakovi za Split su vozili i do desetak vagona nakrcanih automobilima … danas se to svelo na najčešće tek jedan, poluprazan vagon. A suvišni vagoni z prijevoz vozila dijemaju svoj san upravo na ovoj stanici.
Snimio: Vanja
U doba rata ovdje su se odlagali i devastirani vagoni nastradali u borbama odnosno vagoni i lokomotive koji su bili vlasništvo drugih republičkih željeznica (sjećam se da sam u kasnim 90-tima tu vidio nekoliko srpskih i bosanskih vagona) … sada se tu nalazi samo nekoliko ruiniranih službenih vagona.
Snimio: Vanja
I za kraj, kako ova čitava priča ne bi imala baš samo tugaljiv prizvuk: sama stanična zgrada je lijepo obnovljena (barem fasada), a vidljivo je da su uz zarđale pružne znakove postavljeni i neki noviji.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Komentari (7)
Po "stolčeku" i klupici doima se da je ta zgrada, gubitkom operativne važnosti, postala odmaralište "vlakopratnog osoblja"!A nekad je to vjerojatno (ipak) bio istočni ranžirni kolodvor (kao što je Kustošija bila zapadna varijanta) - jer je spomenuti i sada postojeći Istočni kolodvor po rasporedu pruga i "perona" koncipiran kao utovarno-istovarni! I dan danas tamo postoji grafit-putokaz "UGLJEN"... Koje doba!!! _
Sjećam se tih vlakova, zatvaranja pruge :-)).
Sadašnji kolodvor na Borongaju je dosta mali, sa tek nekoliko kolosijeka, tako da ne vjerujem da je ikad imao neku veću ulogu ... nisam siguran, no čini mi se da je Istočni kolodvor kod Heinzelove nekad imao direktnu vezu sa Glavnim kolodvorom, u doba kad je pruga još bila u nivou ulica. A ovo sa natpisom "Ugljen" zaista stoji, još donedavna je tamo pored tog perona bio jedan stari napušteni kamion iz 60-tih, a i lampe javne rasvjete su valjda najstarije u gradu!
Gle, zbriši mi komentar, odnosno pitanje koje bum postavila, možda je sasvim kretensko.Prije bi ipak htela reći da je sve to tak nekak tužno, stari vagoni pa ta hrđa i tak, ak to i nije bil "moj" dio grada; nekak, pojam i predodžba vlaka me uvijek asociraju na rastanak (ljubav tvog života na primjer nemre zapaliti iz Zagreba avionom, razmeš). E, sad ono kaj bi moglo bit kretensko: Ono jedno sad čist zgodničko naselje, obiteljske kućice, nakon okretišta tramBaja, je li ime (Željezničko naselje???) vezano za ovo, povjesno, Borongaj, rđu i to. Isuse, kak sam te pitala, nebu čudo da ne napišeš: Molim komentatore da više niš ne pitaju.U svakom slučaju hvala (tebi).
sekasmith, pokušavam skužiti tvoje pitanje - pitaš da li u ovom postu spomenuta ž.st. ZG-Borongaj ima kakve veze sa Željezničarskom kolonijom koja se nalazi južno od Maksimirska šume? Evo i odgovora: direktne nema - čak najbliža ž.st. Željezničarskoj koloniji nije ZG-Borongaj već Maksimir - no indirektne ima, jer je to naselje građeno prvenstveno za potrebe stanovanja radnika na željeznici. Već duže vrijeme spremam post o tom kvartu, nadam se da ću ga dovršiti ove jeseni!
Tak je! Ma sam ti rekla da pitanje nije nekak suvislo postavljeno, pa da, Željeznička kolonija. Sve pet, hvala!Čekamo post, da.
za Drugog Svj Rata moj djeda jedno vrijeme je bio sef ove stanice a pokojni otac mali kikic koji se motao okolo .