Biciklom po Mariboru

Stari most preko Drave – jedna od prometnijih biciklističkih staza u gradu. Snimio: Vanja

Za većinu nas Zagrepčana Maribor je onaj grad kojeg smo na sve moguće načine nastojali zaobići putujući za Graz. Nekad davno se putujući za Graz moralo proći maltene kroz najuže gradsko središte Maribora, na koju stotinu metara od glavnog gradskog trga i tik ispred glavnog kolodvora. Poslije je otvorena poluautocesta koja nas je spasila suočavanja sa centrom grada, ali smo onda gubili živce na dionici od odvojka za Ptuj pa sve do silaska na tu novu prometnicu koja nas je vodila na onaj komadićak autoputa na kojem smo usprkos dužini od svega 5-6 kilometara morali plaćati cestarinu. No, onda je došla autocesta pa onda, ako imamo vinjetu, zaobilazimo Maribor u potpunosti po autoputu, a ako i nemamo vinjetu, onda i Maribor i auto cestu zaobilazimo u širokom luku varijantom Ptuj-Lenart-Mureck-Leibnitz.

Dakle, kako god okrenusmo, Zagrepčani (a i ja sa njima) su rijetko navraćali u Maribor. Svratio sam ja do grada tu i tamo, na sat-dva, prošetao se po centru, došao do Drave i Mestnog parka, no ostatak grada mi je bio nepoznanica. I, upravo radi toga odlučih prošloga tjedna skoknuti malo do Maribora biciklom – zapravo, točnije autom na koji sam pričvrstio bicikl. Došao sam do predgrađa (kvarta na planu grada iznačenom kao Greenwich), parkirao auto, skinuo bicikl i krenuo u istraživanje – prvo grada, a zatim i bliže okolice. A tu su i rezultati “studijskog putovanja”!

Kao što već rekoh, Maribor se simbolički nalazi na pola puta između Zagreba i Austrije … iako je zapravo, puno bliži Austriji nego Zagrebu, i to ne samo kilometarski već i kulturno. Na primjer, gledajući standarde gradske biciklističke infrastrukture.

Nema tu perfekcionizma i, da izvinete, picajzliranja svojstvenog Austriji, “ptičjeg mlijeka” – Maribor npr. nema niti jedan biciklistički putokaz koji bi biciklistu namjerniku pokazivao put do ovog ili onog predgrađa ili nekog susjednog mjesta. Nema tu ni “perverzija” poput traka za skretanje ulijevo pa čak nisam vidio niti jednu jednosmjernu ulicu u kojoj je biciklistiam dozvoljen promet i u suprotnom smjeru (možda ih ipak ima?). Ali …

Ali … sve što je najpotrebnije je tu. U samome centru gotovo sve ulice ili imaju biciklističke staze (većina) ili je na njima označeno da biciklisti dijele kolnik sa autima. Izvan centra su sve glavne ceste opremljene stazama i nisam sreo niti jednu iole prometniju ulicu ili cestu bez nje. Gotovo je suvišno i spominjati da su rubnjaci uzorno spušteni i za nekoliko sati vozikanja simo-tamo po gradu naišao sam te na 1 (slovima: jedan) rubnjak koji je prouzročio guzobolju zbog visine koja je, usput budi rečeno, bila na nivou prosječne visine zagrebačkog rubnjaka na biciklističkoj stazi (čitaj: 5-6 cm). Istina je, tu i tamo se naiđe i na poneku prepreku (najočitija je rasvjetni stup koji se nalazi posred staze u blizini željezničkog kolodvora), a bilo je i nekoliko prometnih znakova zapiknutih uz same staze, no generalno je situacija sasvim dobra i daleko iznad zagrebačkog prosjeka. Autobusne stanice se zaobilaze na uzoran način, tako da se putnici autobusa i biciklisti ne sudaraju kao kod nas. Svi gradski mostovi preko Drave imaju lijepe i široke biciklističke staze.

Što se ostalih stvari tiče – parkirališta za bicikle ima malkice premalo (većinom su OK “klamerice”, no naišao sam i na dosta spirala, pogotovo uz trgovine), postoji biciklistička karta grada i okolice, no prevelikog mjerila da bi bila od praktične koristi, biciklista na ulicama ima možda malko manje nego u Zagrebu …

… jesam li zaboravio štogod?

Pomalo čudan ulaz na biciklističku, pod oštrim kutem … ali je bar rubnjak spušten, takvog direktnog ulaza kod nas u Zagrebu nema valjda nigdje. Snimio: Vanja

Jedna od staza u centru – podsjeća na npr Klaićevu, zar ne? Ali, makar nije ugrožena od parkiranih auta. Snimio: Vanja

Ovak pak staza, isto u centru, podsjeća na zagrebačke – crta na pločniku i to je to (ali, makar su rubnjaci dosljedno sniženi!) … Snimio: Vanja

Vozači, pozor, sa vama su i biciklisti – horizontalna oznaka. Snimio: Vanja

Vertikalna oznaka. Snimio: Vanja

Obilaženje autobusne stanice – češći primjer – i to dobar. A ne kao kod nas … Snimio: Vanja

Obilaženje autobusne stanice – rjeđi primjer (ovako se zaobilaze autobusne stanice u npr. Celju). Snimio: Vanja

Fancy parkiralište za bicikle – ali samo za bicikle za rentanje kod turističkih informacija. Snimio: Vanja

Uzoran natkriveni parking ispred željezničke stanice. Snimio: Vanja

Good vs. bad. Snimio: Vanja

Parkiralište za zmajeve – ali, samo sa repom. Snimio: Vanja

Biciklistička staza preko donje razine 2-etažnog mosta. Snimio: Vanja

Od biciklističkih putokaza se mogu pronaći samo oznake sveslovenskih biciklističkih transverzala, ali i one nisu baš uvijek tamo gdje bi trebale biti … o tome u nekom slijedećem postu! Snimio: Vanja

Najveći gaf na koji sam naišao u gradu – nedaleko željezničke stanice. Snimio: Vanja