Jučer sam vam napisao nekoliko riječi o bloku stambenih zgrada pored Prešernove ulice, a danas ćemo se pomaknuti nekoliko desetaka metara sjeverozapadno i posjetiti školsko igralište osnovne škole Ivana Cankara. Igralište je dostupno svima jer ograda gotovo da i ne postoji i vidljivo je da ga posjećuju svi koji to žele. Sa južne trane je ograđeno zidom tekstilno tehnološkog faksa koji je postao savršeni poligon za graffitere, dok su zapadna i sjeverna strana odijeljena onim dobro poznatim izgledom zabačenih gradskih zakutaka, mješavinom stare ograde, grmlja, korova i kojekakvih baraka. Dakle – ponovo plodno tlo za zidne risarije. A što se samih uradaka tiče, rekao bih da su iznad prosjeka što se takvih mjesta tiče – pogledajte sami kakva je bila situacija krajem 2010. godine.
Ljetni pogled na igralište, u pozadini blok opisan u prošlom postu. Snimio: DenMla
Zimski pogled. Snimio: Vanja
Propaganda ili spontani izljev domoljublja? Snimio: Vanja
Šareni čušpajz. Snimio: Vanja
Negativac? Zli vilenjak? Snimio: Vanja
Špriherica? Snimio: Vanja
Ovo je jedan od primjera kad graffiti uljepšavaju zgradu. Snimio: Vanja
Slikajte nešto ljubavno … Snimio: Vanja
Tkalački graffiti-praktikum. Snimio: Vanja
Komentari (2)
Još nešto za pogledati :-)).
Uvijek sam bio za to da se sve bezlične, betonske, poluzavršene, površine [ ima ih posvuda ] malo ožive s grafitima. Puno je kreativne ekipe, treba samo malo dobre volje 'lokalne zajednice' oko nabave boje i dalo bi se napraviti lijepih i zanimljivih stvari [ dugave :-) ]. Upogoniti kreativnost kontra sivila..