Dvorišno biserje

Nova cesta. Snimio: Vanja

Sigurno poznajete onu staru narodnu uzrečicu “Sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva kraja”?

Međutim, u suprotnosti sa tom izrekom možemo reći da niti jedna kuća, zgrada, ulica, grad nema samo jednu stranu, već uvijek dvije … često je ona “javna” ušminkanija, ljepša, cifrastija, dok se ona druga, bez glamura, ukrasa i često čak i najobičnije fasade, krije u sjeni, iza zatvorenih vrata. To ne znači da je ta druga strana manje zanimljiva, već samo da ju takvome smatra njen “vlasnik”, stanar, mjesna uprava … i onda se često dese velika iznenađenja kad se, slučajno ili namjerno, negdje u sakrivenom ćošku, izvan pogleda, otkrije neki biser.

U današnjem postu bih vam skrenuo pažnju na jedan takav mali zanimljivi detaljčić, na ulazni prostor jedne od zgrada u Novoj cesti, neposredno prije kružnog toga kod Adžijine/Kranjčevićeve ulice (jugoistočna strana). Taj prostor (ne znam kako da ga uopće nazovem – veranda nije jer je zatvoren, mislim da ni predsoblje nije prava riječ – imate li neki prijedlog?) je napravljen od drveta i, na žalost, već je podosta nagrizen zubom vremena … i, što je najbolje, nije uopće tako nevidljiv. Jest, malo je uvučen od ulice, ali se tu ipak radi o dvorištu otvorenom javnosti (zbog vulkanizerske radionice u dvorištu) tako da svatko može doći do njega i pogledati ga iz blizine. Pri tome je zanimljivo da je ostatak zgrade posve običan i nezanimljiv, međutim očito je taj detalj povukao majstora da si da truda i volje da od njega napravi nešto drugačije. Da smo recimo u Njemačkoj, ne bi to bilo ništa tako posebno, no u našim krajevima, a pogotovo na radničkoj Trešnjevci, to je ipak neočekivan detalj vrijedan pažnje. Svratite i vi i pogledajte ga i uživo!

(što se Trešnjevke tiče, nešto u tome stilu bi bili balkoni na zgradama Pupinova naselja ili, u Maksimiru, nadstrešnice iznad ulaza na Gogoljinu brijegu)

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja