Pogled na biciklističku stazu u smjeru istoka. Snimio: Vanja
Eto, svanuo je i taj dan, Zagreb je dobio prvu “samostalnu” biciklističku stazu (dakle, onu koja nije vezana uz neku klasičnu prometnicu), djelić famoznog “Greenwaya”, biciklističke staze koja bi trebala pratiti rijeku Savu, od hrvatsko-slovenske granice pa sve do Rugvice u duljini od otprilike 116 kilometara.
Svi su se raspisali o tome, od klasičnih medija pa do korisnika Facebooka, pa mi se isprve nije dalo slijediti taj val pohvala (manje) i pokuda (više), ali kad sam skužio da se ti komentari u velikoj većini slučajeva daju paušalno, najčešće vezano uz to da li komentator podržava sadašnju gradsku vlast ili ne i da li on(a) koristi bicikl ili ne, rekoh, ajd ipak da se i ja javim s ponekim komentarom.
Početak staze kod Savskog mosta. Snimio: Vanja
Lokacija odmorišta na početku staze koje će, nadam se, još biti dorađeno i dopunjeno – klupama, nadstrešnicom, možda pumpom za bicikle. Snimio: Vanja
Ajmo prvo nekoliko razloga “za” stazu.
Jako mi je lijepo bilo čuti da se, napokon napokon napokon, nešto u Zagrebu gradi specijalno za bicikliste. Ipak … od prve vijesti o Greenwayu koja je prošla kroz medije prije nekoliko godina osjećao sam popriličnu nelagodu znajući da kod nas čim nešto bude “prvo” onda se obično od toga gradi “spomenik” i više se love troši na “šminku”, a manje na funkcionalnost …. o tome ću više u “protiv” poglavlju.
Dakle, staza je sagrađena i dobro je da je tu – i to je njezina najveća vrijednost.
Drago mi je bilo i vidjeti da je na početku staze već postavljena pumpa za vodu (“Francek”), a čini se da bi uz nju mogla tamo osvanuti i poneka klupa. (možda i neka nadstrešnica? Možda i pumpa za bicikl?)
Nisam za to da se osvijetli cijeli Greenway, svih 116 km, to bi bilo bezveze …. ali osvjetljivanje ovog prigradskog dijela ima smisla, radi ljudi koji će se njome vraćati iz kupovine, sa koncerata, na i sa posla. Dakle, podržavam rasvjetu na mjestima gdje će biti više biciklista na svojim svakodnevnim putovanjima, a smatram da je suvišna na onim dijelovima gdje će se njome prvenstveno voziti samo rekreativci i putnici na dalekim biciklističkim putovanjima.
Približavanje Jadranskom mostu. Snimio: Vanja
Prošao sam ispod mosta (prolaz je napravljen korektno) i nastavljam vožnju dalje. Snimio: Vanja
Oznaka na stazi. Snimio: Vanja
A sada evo i mojih argumenata “protiv” – pri čemu, molim da se primijeti, nisam protiv gradnje staze same po sebi već protiv izvedbe nekih detalja koji bi mogli biti izvedeni bolje odnosno funkcionalnije.
Za početak, ne volim “ekskluzivnost” i ne vidim zašto to mora biti samo biciklistička staza, a ne prostor i za bicikliste i pješake. Ne čini mi se da će tih biciklista biti baš toliko da bi im smetali pješaci kojih, također, na tome dijelu i nema tako mnogo. Naravno, ako/kad se jednom sagradi taj (ne)famozni “Mali Manhattan” sigurno će tamo biti više ljudi … ali opet, ako na svim ostalim dijelovima nasipa žive u suživotu pješaci i biciklisti, zašto to onda ne bi mogli i ovdje kad će tu biti manje prometa nego na nekim drugim dijelovima nasipa (npr na potezu Savski Most – Jarun).
Zatim … staza završava “nigdje”, na pola puta između podvožnjaka ispod Jadranske avenije i semafora (posljednjeg prije Autoputa) kod odvojka za Sveučilišnu bolnicu i golf teren. Dakle, ne vodi prema niti jednom od ta dva jedina prolaza prema Laništu i Areni, mjestima prema kojima će se kretati većina korisnika te staze (mislim da su u krivu svi koji misle da će sad odjednom horda biciklista krenuti na bicikliranje duž Save, pogotovo dok se staza nastavlja tek blatnim puteljcima po nasipu). Ne treba niti spominjati da prema niti jednom od ta dva prolaza prema Areni i Laništu nema nikakvog smislenog prilaza, dapače, nema čak niti običnog spusta niz nasip. Potpuno besmisleno, pogotovo jer to sigurno ne bi bilo jako skupo, a dalo bi širi smisao ovom dijelu projekta. Ovako ispada kao da se očekuje da će on uistinu zaživjeti tek kad se kompletira cijela staza – mo’š misliti.
To je, općenito uzevši, moj najveći prigovor stazi, neukomponiranost u život i funkcioniranje tog dijela grada, kao da je svijet za sebe bez “interfejsa” sa okolinom.
Usputni pogled na zgradu u kojoj je nekad bio dućan “Billa” – naravno, tu nije predviđen nikakav pristup, kao da će stazom voziti isključivo rekreativci …. Snimio: Vanja
Eto i kraja staze, bez mogućnosti silaska u bilo kojem smislenom smjeru (Lanište, Trgovački centar Arena). Snimio: Vanja
Arena centar, tako blizu, a tako daleko. Snimio: Vanja
Što se tiče ugodnosti staze, ljepote … sa nasipa je uvijek dobar vidik, to je dobro. Ali, dugotrajna vožnja po nasipu je i monotona, nema tu onih sitnica, zavoj tu, okuka tamo, koje putovanje čine raznovrsnim. Na nasipu nema drveća niti hlada, dakle, kada sija sunce ono sije nemilice … a stabla bi i oslabila vjetar kada zapuše.
Zeleni asfalt … oko toga je bilo puno komentara, internetski izvori kažu da je zaista obazriv prema prirodi … moram se još malo bolje informariati o njemu prije nego što donesem neki decidirani stav o njemu.
U svakom slučaju: Treba još pričekati i vidjeti kako će izgledati oprema staze (najavljeni putokazi, hortikultura ..) za punu ocjenu.
Prekjučer kad sam se prvi puta provozao po stazi na njenih 1600 metara dužine sam sreo još troje biciklista i niti jednog pješaka, njih tridesetak (pješaka) je hodalo po Riječkoj cesti ispod nasipa. Bilo je oko 5 popodne, dakle, kraj radnog dana i to dana kada je na Velesajmu bio Interliber, pa sam očekivao ipak malo više ljudi na njoj.
Za kraj: Nedavno sam uočio relativno skoro sagrađenu biciklističku stazu uz željezničku prugu na trasi Brdovec – Šenkovec. Ta je staza posve OK … a vjerujem da je koštala manje od četvrtine cijene ovog komada Greenwaya (ako netko zna brojke, neka me uputi, unaprijed hvala!).
Pogledao sam koliko je trajala gradnja ovog dijela staze: Malko više od godinu dana. Radovi su otvoreni u rujnu 2022., a završeni krajem ovoga listopada.
Do podvožnjaka ispod Jadranske avenije je samo 100-injak metara – ali, prilaza nema. Snimio: Vanja
Povratak nazad praznom stazom. Snimio: Vanja
Trasa staze ucrtana u kartu. Snimio: Vanja
Komentari (2)
Potrudio si se cjelovito iznijeti sve što je bitno, hvala ti na tome. Meni je odmah kao prvo zapelo za oko da na toj stazi pješaci nisu dobrodošli, što je jako ružno i pogrešno. Već je dugi niz godina navada prometnih stručnjaka Grada Zagreba da se pješačke staze u sve većem postotku otimaju od pješaka i daju biciklistima, sada već i na najvećim avenijama jedva da se normalno mogu mimoići dva pješaka. Da i ne govorim o tome kako se biciklistička staza NE SMIJE načiniti tako da se samo povuče crta na pješačkoj stazi, trebao bi biti barem mali razmak od tridesetak centimetara u obliku kanalića, kako su to riješili u Osijeku na nekim mjestima (ako se već ne mogu pješačka i biciklistička staza potpuno odvojiti). To je važan psihološki moment koji pješaku daje nekakvu sigurnost. Ovako mi kao pješaku biciklist projuri ogromnom brzinom doslovno na tri centimetra od mojega lakta i ako se slučajno baš u tom trenutku malo zanesem, mogu poginuti. Sve to doživljavam kao strašan kulturocid i primitivizam i anticivilizacijski čin nasilja nad pješacima i dubokog prezira prema pješacima kao najranjivijoj kategoriji sudionika u prometu. Pisao sam više puta o tome mailove gradonačelniku Tomaševiću i njegovim službama, ali to je kao vikanje gluhome u uho. Glorificiranje bicikliranja kojim se izriče dubok prezir prema pješacima - je li to uistinu zelena agenda ili samo još jedno silovanje građana nametanjem ideologije?Hvala ti na trudu, još jednom.
Mariano, hvala ti na pohvalama za tekst!Bio sam nedavno na jednoj tribini na kojoj je bio i predsjednik udruge Sindikat biciklista koji je jako jasno i jezgrovito formulirao možda najveći problem koji vlada u Zagrebu u posljednjih 20-ak godina što se tiče biciklističkog prometa (ali i šire):Prostor za bicikliste se NIKAD ne smije dobivati tako da se on oduzima pješacima, već da se oduzima motornim vozilima.I, isto tako, jako je malo gradova na svijetu na kojima je dozvoljeno parkiranje na pločnicima (što dodatno sužava prostor pješacima) kao što je u Zagrebu.Ja se u svojem svakodnevnom životu služim i javnim prijevozom i biciklom i autom i posve mi je OK i samorazumljivo da javni prijevoz i pješaci/biciklisti imaju prvenstvo na raspolaganje prostorom i da luksuz prijevoza svojim autom (sjedim sam u toplom i suhom, vozim se kud god i kad god hoću) platim time što ću voziti sporije u špici i što ću se parkirati ne točno na mjestu kuda idem (stan, posao, bilo gdje) već možda 5 ili 10 minuta dalje.To jako dobro funkcionira i u drugim gradovima u kojima sam živio (Beč, Karlskrona u Švedskoj) i volio bih da to jednog dana postane stvarnost i u Zagrebu.Volim biti na biciklu i jako se često vozim njime, ali ne smatram da biciklisti moraju imati sve i svugdje, već da mora postojati ravnoteža ...nažalost, u Zagrebu su još uvijek auti daleko na prvom mjestu, a biciklisti i pješaci se muče i sami sa sobom i jedni s drugima baš zbog toga.