Snimio: Vanja
“Buffet”. Snimio: Vanja
Ne znam kak je s vama, ali meni pogled na ovakve “državne” kuće iz doba (najvjerojatnije) između dva rata uvijek zagolica maštu. To su kuće stare ohoho desetljeća i sigurno su tokom svog života doživjele svašta i, kada bi mogle govoriti, vjerujem da bi nam mogle ispričati puno toga.
No, kuće ipak ne mogu govoriti, ali zato se ponešto može saznati gledanjem u stare planove i karte i, jasno, pitanjem upravljenim vama, drage i dragi moji!
Kao što je već bio slučaj sa prethodnim postom, kada se stara kućica “naslonila” na moderni Rotor, tako je i ovaj put lokacija vrlo zanimljiva – naime, ove dvije kuće se ne nalaze na Trešnjevci, Remetama ili možda Podsusedu, kako bi se po atmosferi moglo naslutiti, već u Novome Zagrebu, nekoliko stotina metara južno od Dugava, tik uz Ranžirni kolodvor. (vidi kartu dolje!)
Kuće su očigledno starije od Ranžirnog kolodvora (iako zapravo izgledaju kao željezničarske kuće!), a na ovoj drugoj, manjoj, piše izblijedjelim slovima “Buffet” … za koga? U njima se stanuje i okoliš je uređen, iako je sama lokacija zapravo usred šume topole i guštika i kućice je teško vidjeti. Htio sam priupitati stanare o prošlosti kuća, no podosta agresivan pas me je spriječio u tome (bio sam biciklom).
Da li netko od vas zna štogod o tim kućama?
Što je prije izgradnje Ranžirnoga kolodvora (kada je to bilo?) bilo na tome području?
Lokacija kućica. Snimio: Vanja
—————————————-
A sad nadopuna posta, pisano 2 sata nakon objavljivanja prve verzije teksta!
Stavio sam link na ovaj tekst u Facebook grupu “Zakaj volim Zagreb” i vrlo brzo dobio reakcije – i to kakve!
Prvo se javio Damir Krklec koji je nedavno prolazio tim krajem i fotkao tablu na jednoj od tih kuća koju sam ja uočio, ali zbog psa ju nisam uspio niti pročitati niti fotkati …
Snimio: Damir Krklec
… a malko kasnije se javio jedan drugi čitatelj, Krunoslav Marinčević, koji je dao slijedeće objašnjenje:
Na tom mjestu je ne tako davno 80 tih bio stočni sajam, dućan, a ova zgrada je bila upravna zgrada sajma i stambena zgrada. Mi starosjedioci smo to zvali “marof”. Kako je selo Otok uz obližnji Hrelić, jedno od najstarijih sela preko rijeke Save (14 st), i do Zapruđa nisu postojale ni Utrine, ni Dugave, Sopot… to je bilo središnje mjesto sa dućanom za tadašnje stanovnike. To je kolko se ja sjećam, a stariji od mene mogu dati i točnije podatke,
Eto kako suvremeni mediji mogu dobro poslužiti u traženju rješenja za zagonetke iz ne tako davne povijesti!
Ako netko može dati još poneki dodatak ili možda čak ima koju fotku starog sajmišta, nek se javi!
Zahvaljujem se Damiru i Krunoslavu, a i svima ostalima koji su se javili na moj tekst na Facebooku (a i vama koji ćete se tek javiti! )
P.S: Ovo samo pokazuje kako se tok vremena može poigrati sa nekom lokacijom: nekada u središtu pažnje, a sada na rubu egzistencije, daleko od svačijeg pogleda! Takvih primjera iz gradskog života ima bezbroj – za početak, sjetimo se Trnjanske ceste, nekad glavne prometnice na jug, zapadnog diejla Borongajske ceste koji sad slijepo završava prije Donjih Svetica, Peščanske ulice, nekad glavne veze Jaruna sa sjedištem općine u Vrapču, a danas nevažne uličice od koje je ostao tek ficlek …
Komentari (13)
Lako moguće da je natpis ostao od nekog snimanja ("koprodukcijskog") filma, kao što je dugo na staroj osnovnoj školi u Jakuševcu pisalo na fasadi: "Kupalište", što je ostalo poslije snimanja Štivičićeve TV-serije "Kuda idu divlje svinje" i gdje se u jednoj sceni, olfo, kupao Crni Rok - Ljubiša Samardžić.
GP, ovaj puta je situacija ipak drukčija i stvari su krenule u drugom smjeru - pročitaj dodatak u postu!
He he, To je dakle bilo u zoni "izvornog" Hrelića, na kojem sam, u tim jarugama, negdje 1967/68. kupio svoje prve Lennon-okvire za cvikse. Optičar je pal na dupe.
Dakle, bio si avangarda ZG-mode! ;o)))))
Jooj koliko puta sam se ko školarac biciklom vozio tom rutom... sarajevska, pa preko ranžirnog i nadvožnjaka do buzina, pa po poljskim putevima do velike gorice i natrag. Kad bi došao doma iz škole napravio bi si nešto za jesti pa na bicikl i tako do naveče. Sa svojim zmrdanim starim ponijem sam dnevno prelazio po 30 kilometara =)Gdje je moja mladost.... ;_;
Eee, andrej, koje dobro sjećanje, i ja sam radio nešto slično u mlađim danima .... rekord mi je ponijem do Kumrovca i na Sljeme (ovo drugo najviše gurajući)! ;o)
.."izgradnje Ranžirnoga kolodvora (kada je to bilo?)"1971 - 1973...
Fala ti, Jezičar!A ja kopiram još nekoliko komentara sa Facebooka:Ta spojna cesta između Hrelića i Bille ima svoje ime - ulica Pavleka Miškine, i nekada (sve do izgradnje sadašnje SR.Njemačke) je išla od Hrelića skroz do sadašnje OŠ Otok u Sloboštini.Da li se i nekada ta ulica tako zvala (kada je ulica SV. Duh u ZG-u nosila ime Ulica Pavleka Miškine? Znam da i sada postoji komad te ceste na jugu Sloboštine ... znači, ona je išla nekako polukružno, od Sloboštine pa zavoj prema Billi i dalje uz smjer Ranžirnog prema Hreliću?Tako je , ta ulica jos postoji, i samo taj mali dio ne neasfaltiran.Inace da ne bi bila trac rubrika, dodat cu da je taj sajam koji je bio u Hreliću prije toga se nalazio u Heinzlovoj preko puta vet. faksa. Preseljen je u N. Zagreb zbog sirenja grada.Znači, tamo gdje je stara Klaonica? Znaš li kad je to negdje preseljeno? (evo super teme za novi post na mom blogu ... ;o) ).točno. ..taj stari sajam je bio do 1948 u ravnini veterinarskog faxa ,prema zavrtnici...Zvala se i na Sv. Duhu i izazivala niz problema poštarima. Iako je naziv bio pomalo drugačiji. Na duhu je bila Miškinina, a u Otoku Pavleka Miškine. Uzeo sam si malo za pravo jer sam od rođenja u toj ulici. Ulica je isla od tog sajma, do okretišta autobusa u Sloboštini. Dalje se zove Nežićeva. U tom obliku jos postoji manje vise. Klaonica je bila u sklopu mesne industirije Sljeme i kao takva preseljena u Sesvete.Kruno, kad je negdje taj dio ovako "izrezuckan" kao sada - sa gradnjom obilaznice, jel tako? Kada su uopće građene obilaznica i ranžirni kolodvor? To je moralo biti tamo negdje sredinom 80-tih za taj dio?
I još komentara: ....zanimljivo je da je za poplava Otok....bio za pravo otok....od tuda i ime Nakon toga se 80tih pocela graditi Slobostina i tada su pocela sva glavnija presijecanja.Inace su sva ta sela pogotovo Otok bila ispresjecana i okruzena rukavcima Save prepunih riba. Odakle i ime Otok. Ranžirni kolodvor je kao idea nastao 1950...A početak gradnje je bio 1968...i kao takav je bio u upotrebi...da bi se u punom profilu bio završen 1978.
fora mi je ovaj ps o pošto spavam kod prijateljice u Alfirevićevoj ulici, do Borongajske ceste. I mene jako zanimaju lokaliteti koji su nekad bili prevažni, a onda su iz nekih razloga izgubili interes u kojem su ljudi ostvarivali nekakav ekonomski, duhovni ili kulturni cilj. Sa terena sam u Bijeli (općina Sirač pored Daruvara) i kopamo samostan koji je napušten za vrijeme provale turaka u drugoj polovici 16.stoljeća. Još je uvijek početkom imao zidine na vidjelu po fotkama konzervatora Džure Szabe,a sada je sve pod zemljom. Nakon sloja urušavanja iz 19.stoljeća napokon dolazimo do ono što ja zovem "crime scene" kad je napušten u frci i panici i kad je stanje sa osmanlijama bilo neodrživo pa se front raspadao. Bijela je formalno pripadala zagrebačkoj nadbiskupiji. Jedva čekam da napišem više o tome. Stoj mi dobro!
Hvala, ovo mi je godinama pod nosom, nisam imao pojma da postoji
Puno hvala, kao dijete iz Dugava znala sam s prijateljicama ići na Hrelić koji je za mene predstavljao divljinu, čini se da smo više puta prolazile skroz blizu, ali ovu lijepu kuću nikada nisam vidjela. Eto teme za šetnju :) Stočnog sajma se sjećam, mislim da se još početkom 90-ih održavao, no nisam skroz ziher!
.."Ranžirni kolodvor ... početak gradnje ... 1968... završen 1978".Gro građevinskih radova zgotovljen je od 1971. do 1973...