Ima li života poslije Adventa?

Prije nekoliko godina je velikim plakatima sa sloganom “Ima li života u Dalmaciji?” krenula reklamna kampanja za novi tjednik “Vrijeme” i taj je slogan uskoro u našoj obitelji postao razlog za opću zafrkanciju … a ovih sam ga se dana sjetio vezano uz upravo završene gradske adventske aktivnosti. Grad je posljednjih tjedana živio intenzitetom kakvog već dugo nije doživio, cijeli taj niz zbivanja (pretežno uspješnih, rekao bih) pratila je i adekvatna medijska pompa, i po drugi puta je stiglo priznanje za najbolju evropsku destinaciju, gradonačelnik je cvao od ponosa ….

… i sad je odjednom, silom kalendara, cijela priča nestala – plop, nema više!
Kao da se grad odjednom našao u zrakopraznom prostoru!

Iskreno, nije to samo zagrebački fenomen, bio sam nekih prijašnjih godina i u drugim evropskim gradovima nakon Nove godine i svi su izgledali sivo, prazno, pomalo izgubljeno … poput perioda triježnjenja nakon pijanke. Jednostavno, treba neko vrijeme da grad opet prodiše i zaživi. Ali, bojim se da će Zagreb brzo dobiti injekciju za razbuđivanje, izbori nisu tako daleko i ne vjerujem da će El Bandillero dugo izdržati bez akcije …. već se bojim da će opet izletjeti neki morski projekat …

Jelačić plac, gdje je još do nedavna bio niz štandova Snimio: Vanja

Ponovo se naziru klupe … Snimio: Vanja

Gajeva ulica, ostaci štandova. Snimio: Vanja

Gajeva ulica, posljednja dva preostala nerazmontirana štanda. Snimio: Vanja

Bogovićeva ulica, čeka se odvoz … Snimio: Vanja

Bogovićeva ulica, ekipa u akciji … Snimio: Vanja

Bogovićeva ulica, ostaci smeća … Snimio: Vanja