Duboko u srcu Gornje Dubrave nalazi se jedna veeeeeelika napuštena livada … o kojoj ću više u nekom od slijedećih zapisa.
A zapadnim i sjevernim rubom te livade prolazi ulica koja se danas zove Međugorskom, a do početka 90-ih se zvala Niškom. A ta je ulica poznata po tome što je u njoj nekad bilo sjedište …
… JUGOTONA!!!
Neću vas puno daviti sa značenjem Jugotona za muzičku produkciju tadašnje Jugoslavije, vjerujem da svi znaju da je Jugoton bio daleko najveća diskografska kuća toga doba i podneblja (uz konkurente poput PGP RTB, ZKP RTLJ, Suzy, Diskotona, Helidona, Beograddiska/Jugodiska, a onda kasnije i manjih izdavača – ako se ne varam, prvi je bio Kamarad, diskografska kuća koju su osnovali Bijelo dugme i Zdravko Čolić još 1984. – više o tome pročitajte ovdje!) i ponešto o njemu možete naći na stranici Wikipedije kao i tekstovima koji su pratili izložbu “Jugoton – istočno od raja, 1947.-1991.” koja je 2014. godine organizirana u zagrebačkom Tehničkom muzeju 2014. (prvi tekst, drugi tekst) da bi se nakon toga preselila i u beogradski Muzej nauke i tehnike (2015.-2016.) … te Tehniški muzej (2019.) u Bistri kod Ljubljane.
A sad ćemo se iz slavne povijesti vratiti u ne osobito dičnu sadašnjost … i firmu zvanu Croatia Records koja se nalazi na adresi bivšeg Jugotona i njegov je sljedbenik.
(pogledajte njihovu web stranicu u kojoj se jedva spominje prošlost prije 1991. – očito je se srame ….)
Po samome dolasku do njihovog “tvorničkog kruga” može se još izdaleka primjetiti zapuštenost ulaza i prostora – natpisna ploča uz portu je išarana do neprepoznatljivosti i nečitljivosti, porta je u potpunosti devastirana … Ulazna “ulica” je u dobrom stanju i objekti još izgledaju dosta dobro, ali je vidljivo da se većina njih tek malo ili uopće ne koristi (potrgane rolete itd). Prošetao sam se do kraja “ulice” i zabilježio ovih nekoliko dolje izloženih prizora …. a mene će radovati ako netko od vas čitateljica i čitatelja ovoga bloga može nekim svojim komentarom dodati još koju informaciju o prošlosti i sadašnjosti ovog prostora i firme.
Unaprijed vam hvala na komentarima!
Eto te velike livade s početka teksta … Snimio: Vanja
A sa njene sjeverne strane stoji ulaz koji svojim izgledom još svjedoči o nekad velikoj firmi … Snimio: Vanja
Mali natpis sa strane je još u dobrome stanju .. Snimio: Vanja
Ali je zato onaj veliki potpuno uništen i išaran (čak i sa pravopisnim greškama … ) Snimio: Vanja
Porta je u jadnom stanju .. Snimio: Vanja
No zato je barem glavna “ulica” koliko-toliko sačuvala urednost i duh 60-ih godina kada je i građena (kamen temeljac je postavljen 1963.). Snimio: Vanja
S desne strane je i malo jezerce (izgleda da je tu nekad bio i neki kip?). Snimio: Vanja
.. a iza jezerca je zgrada koja podsjeća na školske zgrade iz toga doba. Izgleda da je napuštena … Snimio: Vanja
Detalj ulaza. Snimio: Vanja
Današnji Croatia records je s druge strane … Snimio: Vanja
… a ja nastavljam “glavnom ulicom” … do slijedećeg objekta. Snimio: Vanja
Tu je i neko skladište, čini se, dosta prazno … Snimio: Vanja
Evo i nešto tragova sadašnjosti – reklama za CMC TV. Snimio: Vanja
Evo i malo muzejskih detalja – stara lampa … Snimio: Vanja
… i još jedna, malko novija. Snimio: Vanja
Natpis na trafo stanici u tvorničkom krugu. Snimio: Vanja
Pogled unazad, vrijeme je za odlazak … Snimio: Vanja
… i izlazim van, nastavljam šetnju Gornjom Dubravom. Snimio: Vanja
Komentari (6)
Lijepa usporedba kakva su bila Yu vremena a kakva su Cro. :-)
žalosna slika propasti. uzrokovane kapitalističkom konkurencijom, pohlepom i nesposobnošću dobrog gospodarenja. to su stare tvorničke hale, ok, no da se ne bi moglo uložiti i reparirati, ne vjerujem. samo što nikomu nije stalo. a nekretnina je golema. davnih godina dok sam bila študentica radila sam u jugotonu da si zaradim koju pinku za knjige, gablec, obleku i izlaske. u to vrijeme su bili popularni danijel, novi fosili i bijelo dugme, njihove su se kasete i ploče štancale u desecima tisuća primjeraka. stanovala sam na suprotnom dijelu grada i ustajala u 3,30 da bih točno u 6,00 stajala za strojem. u pol deset je bil gablec, u deset je stroj već kretao. rad na traki, najgora muka koju sam preživjela radeći (osim žalosnog slučaja rada kao računovotkinja, živi očaj). osjećala sam se ko onaj chaplinov lik iz filma "moderna vremena", monotonija istih pokreta satima, rutina koja otupljuje do iznemoglosti. halama je odjekivala đuuuuuuuliiiiii i svećetomilamojaprekrit snjegovi i šaš... ljudi su se, onako socrealistički, skupljali u male interesne hrpice, govoreći tiho, zabrinuti za svoju normu, psujući i direktore i šefove smjene, radničko siromaštvo, sizove, usize i obavezne dobrovoljne priloge iz plaće za ceste, mostove. ipak, živjelo se. svako malo na porti koja se, vidim, raspada, bile su "racije" gdje se random odabiralo osobu i pretresalo, zavirivalo u torbe ne bi li se otkrila koja krađa radnog materijala, kaseta koje bi se kasnije preprodavalo za sitnež. u susjednim halama snimali su se filmovi pa smo vrebali poznate face koje su poslom dolazile. nezaboravno iskustvo. moglo se, ipak, živjeti, nitko e ne bi bacio iz stana zbog neplaćenog duga, oni koji su bili na povoljnoj pozicijji mogli su si od društvenih cigli i drva i vikendicu izgraditi, pa ako bi bili uhvaćeni nije im ginulo par godina robije. a smranader i todorescu se natežu već godinama, horvatinčići se u međugasu i stvarno razbole, nisu morali izmišljavati kojekakve sinkope, eh. joooj, zabrazdila sam, no fotke su tako neodoljive :) :) danas više ne odlazim tako daleko, stanem tamo kod kulturnog centra i družim se s pjesnicima. već odavno ne delam prek student-servisa, ha, ha :) :)
Stara mama, hvala ti na tvojoj priči, baš takve priče iz života želim čuti uz ovaj post kako bi se prisjetili i tih nekadašnjih vremena kada je tamo bilo sjedište firme mnogo značajnije nego što je ova danas.
Ja ti mogu reći da je u toj Niškoj ili danas Međugorskoj ulici skoro do Jugotona bilo nogometno igralište NK Dubrava.Stanovnici tog djela Dubrave izuzetno su voljeli taj klub i često ga pratili u brojkama čak i s više posjetitelja nego na nekim današnjim utakmicama HNK DINAMA.A zatim se u prostorije kluba uselio narodnjački klub u kojem je poginuo jedan od najvećih mafijaša u Zagrebu neki Bagarić namjerno pišem neki jer ne zavrjeđuje niti trunku poštovanja.Nakon toga narodnjački klub je izgorio do temelja hvala bogu.A sada je tu samo krš i lom ništa posebno a podsjetnik na neka ljepša vremena još je samo ostalo u imenu JUGOTON, a mnogi starosjedioci Dubrave se sjećaju tih vremena pa tako i ja.LP
Najveća fora mi je naziv te "središnje ulice" - "Zvjezdana staza"! Zvijezdâ padalica...
Rastužilo me sve ovo((