Pionirac/Grad mladih – na moje veselje i dalje živ i zdrav!

Ulaz. Snimio: Vanja

Jedan od novijih paviljona Grada mladih. Snimio: Vanja

Prije desetak dana posjetio sam sa klincima Grad mladih odnosno nekadašnji Pionirski grad. Posljednji put sam tamo bio davnih ranih 70-ih, kada sam do njega ponekad zašao sa svojim roditeljima … nije da mi je to bilo najomiljenije izletište, čak ga niti jednom nisam posjetio sa školom (a u vrtić nisam ni išao), ali mi je svejedno to naselje ostalo u uspomeni kao djelić mog djetinjstva.. I kad sam pretprošle nedjelje odlučio ponovo svratiti pomalo sam se pribojavao tog susreta, ponajviše jer nisam znao u kakvom će me stanju on dočekati. Znao sam da klinci vrtićke dobi i oni iz nižih razreda osnovne škole redovno odlaze tamo, no svejedno sam se bojao da će cijeli kompleks možda ostaviti na mene dojam zapuštenosti i nemara.

No, dobra je vijest da je Pionirac odnosno Grad mladih u posve dobrom stanju. Naravno, to ne znači da je u međuvremenu postao Disneyland (i dobro je što nije! ), većina objekata čak nije ni obnovljena … no, on svoje godine nosi ponosno i bez srama. Livade su pokošene, šuma uredna, sprave na dječjem igralištu su ispravne (iako stare – no, mislim da je to ovim novim dječjim generacijama čak i zanimljivo), a objekti … velika većina su stari, no izvana izgledaju da su u prihvatljivom stanju (osim jednoga na rubu šume koji je propao), a restoran je, premda pomalo staromodan, sasvim u redu i, za razliku od mnogih drugih objekata te dobi, ima vrlo lijep i svježe obnovljen WC.

Ukupni dojam mi je pozitivan, pogotovo zbog vidljive brige za objekte i okolicu – možda pavioljoni i jesu stari, ali su, vidi se, uredni i čisti, čini se da se održavaju s trudom i ljubavlju.

Zna li itko od vas nešto više o povijesti Grada mladih?

Pokušao sam naći nešto na webu, no osim njihove web stranice sa minimum podataka i teksta iz registra zaštićenih kulturnih dobara grada Zagreba (vidi dolje!) nisam uspio naći ništa više, a moja zamolba mailom voditeljici objekta za malo više podataka nije urodila plodom.

Evo što piše u registru (link):

Povijesni dio kulturno-povijesne cjeline “Pionirski grad” (Grad mladih), izgrađen 1948. -1953. godine, jedinstveni je sačuvani primjer arhitekture javne namjene iz prvih poslijeratnih godina u gradu Zagrebu namijenjen rekreaciji djece uz edukaciju. Urbanist Josip Seissl i arhitekt Ivan Vitić bili su nosioci izrade programa i planiranja kompleksa. Unutar šumske površine smještajni su paviljoni za muziku, kiparstvo, slikarstvo, kazalište, škola, gospodarski paviljoni i drugi, koje je uz Vitića projektirao i Marijan Haberle. Hortikulturno uređenje “Pionirskog grada” djelo je dvaju naših eminetnih krajobraznih arhitekata, Zvonimira Frölicha i Pavla Ungara.

Prošećimo se malo po naselju!

Ovaj tunel od betonskih cijevi se nije promijenio od moje mladosti! Snimio: Vanja

Jedan od rijetkih starih tobogana u besprijekornom stanju. Snimio: Vanja

Još jedan retro-detalj: tobogan završava u pješčaniku obrubljenom medvedničkim zelenkastim kamenom, tako tipičnom za gradnju tog razdoblja! Snimio: Vanja

“Baterija” starih njihaljki. Snimio: Vanja

I ova čudna penjačka građevina nije puno drukčija nego u 70-tima … i još je potpuno funkcionalna. Snimio: Vanja

No, nisu sve sprave muzejski primjerci – ovo “penjalište” je jedinstveno u Zagrebu i u vrlo dobrom stanju. Snimio: Vanja

U bestežinskom stanju. Snimio: Vanja

U labirintu penjališta. Snimio: Vanja

Klackalice sa tunelićem za puzanje za manje klince. Snimio: Vanja

Ovaj dječji WC izvana izgleda posve dobro, no ipak bih vam preporučio da ga zaobiđete, čak i ako vas stisne … Snimio: Vanja

Jedan od zatvorenih objekata. Snimio: Vanja

Napuštena baraka usred šumice – danas očito poligon za drvodjelske i grafiterske radove. Snimio: Vanja

Ovaj paviljon je jedini u raspadu, izgleda da je nastradao u požaru. Snimio: Vanja

Idilično. Snimio: Vanja

Jedan od centralnih objekata na brežuljku u više nego dobrom stanju. Snimio: Vanja

Tipičan paviljon za smještaj djece. Snimio: Vanja

Skulptura Josipa i Ivana Cikača “Majka i dijete” (potsvaljena 1987.). Snimio: Vanja

Skulptura “Stup svečanosti” Milene Lah (postavljeno 1985.) na vršnoj livadi sa pogledom prema Dubravi i Žitnjaku. Snimio: Vanja

Teleobjektivom približena panorama grada. Snimio: Vanja

Pogled niz padinu. Snimio: Vanja

Aleja paviljona. Snimio: Vanja

Tako tipična nezaboravna velika lampa sa brojem paviljona. Snimio: Vanja

Jedan paviljon je taman dovoljno velik za jednu vrtićku grupu. Snimio: Vanja

Paviljon “en face”. Snimio: Vanja

Pogled prema restoranu na vrhu brijega. Snimio: Vanja

Ulaz u restoran – ima veliku lijepu terasu, dovoljno mjesta i unutra, a radi i za građanstvo (obiteljski kompletni meni je 35 kn). Snimio: Vanja

Terasa kao stvorena za odmor, kao kod najboljeg planinarskog doma! Snimio: Vanja

Velika blagovaonica koja preko tjedna sigurno odjekuje dječjim žamorom. Snimio: Vanja

Snaga hrvatske improvizacije – bubanj veš-mašine kao divovdka pepeljara! Snimio: Vanja

Približavamo se izlazu … Snimio: Vanja

Još jedan pozdrav prije izlaska! Snimio: Vanja

Na samome kraju – onima starijima je uz uspomene na Pionirski grad vezana i uspomena na Pionirsku željeznicu koja je 16 godina, između 1948.i 1964. godine, prometovala između Dubrave i Slanovca (Markuševečke Trnave). O njoj ću neki drugi put napisati opsežniji post, a do tada pogledajte članak o njoj na web stranici Kluba željezničkih modelara i upoznajte inicijativu za očuvanje te pruge!