Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zagrepčani i pothodnici se baš ne vole … i zaslugom projektanata (koji su neke od njih zamislili izrazito loše) i gradskih vlasti (koje ih ne održavaju baš uzorno), ali i zaslugom samih građana (koji ih često izbjegavaju koristiti, već radije koriste kojekakve opasne prečice … a o vandalima koji uništavaju pothodnike razbijajući lampe, šarajući zidove, trgajući oplatu … da i ne govorim.
Vjerojatno najkorišteniji zagrebački pothodnik je onaj kod Glavnog kolodvora – em stoga što povezuje dva vrlo važna prometna čvora (Glavni kolodvor sa autobusnom stanicom za novozagrebačke autobuse) i još k tome centar grada sa središnjim Trnjem, em stoga što je alternativa, pretrčavanje niza kolosijeka na nepreglednom i prometnom mjestu, vrlo neprikladna i iznimno opasna … no, to ne znači da se ne upotrebljava: pogledajte samo stazice koje kroz ruševni zid vode na Koturašku ulicu!
(iako, čisto teoretski gledajući, najveći postotak korištenja sigurno imaju pješački prolazi ispod remetinečkog Rotora – sigurno nitko ne pretrčava sami Rotor, em je samoubilački opasno, em je puno lakše proći ispod Rotora … i po tome je taj “pothodnik” zapravo jedini pravi u cijelome gradu, jer je puno lakše proći njime nego pretrčavati cestu … i tako bi trebalo biti sa svima njima!)
U zbirku zagrebačkih pothodnika ulaze i svi oni novozagrebački bez rampi (da smo u Austriji, svi bi oni već imali i rampe i liftove!) koji za roditelje sa dječjim kolicima, invalide i bicikliste predstavljaju nepremostivu prepreku i nevjerojatno je da još nije smišljeno i izvedeno neko prikladno rješenje …
… tu su i oni prikladniji, npr. pješačko-biciklistički pothodnik ispod željezničke pruge kod Selske ceste koji je prilično dobar (ako izuzmemo oštre kuteve rampi) … no, broj ljudi koji prelaze prugu “u nivou” je još uvijek bar dvostruko veći od onih koji prolaze pothodnikom …
… dok su oni najkvalitetniji u Prečkom, ispod Matetićeve ulice, u blizini osnovnih škola Prečko i Nikole Tesle. No, zez je što su u njihovoj blizini i semaforizirana raskršća koja omogućuju prijelaz, a usprkos svemu tome puno ljudi ne mari za opasnost pa široku cestu prelazi gdje stigne.
A koji je to od zagrebačkih pothodnika najnekorišteniji? Njegova je sudba određena položajem: nalazi se u blizini napuštene tvornice i još k tome vodi ka autobusnoj stanici koja nije osobito frekventna. Riječ je o pothodniku ispod Branimirove ulice, pored raskršća sa Štefanovečkom u Dubravi. Pored pothodnika se nalazi olupina nekadašnje pekare “Mlinara” koja čeka rušenje (možda je čak već srušena – zaštitarka koju sam pitao za sudbinu tog objekta je rekla da već neko vrijeme čekaju ekipu za rušenje), a sa druge strane ceste je autobusna stanica linija koje voze iz Borongaja prema Dugom selu, no čini se da ona vrlo rijetko dočeka putnike … a kada neki i dođe, radije pretrči cestu. Između ostalog i zbog stanja pothodnika. Naime, čini se da su na njega zaboravile i službe održavanja: ograda valjda nije prefarbana od postavljanja u 80-ima, gazišta stepenica su polomljena, iz njih raste trava … tako da ispada da je uobičajeno uništavanje pothodnika šaranjem (ovdje osobito nemaštovitim, bez ikakve poruke i pokušaja kreiranja ičega) ovdje još najmanji problem.
Pogled od napuštene zgrade pekare. Snimio: Vanja
Ulaz od pekare ne obećava lijepe prizore … Snimio: Vanja
Stepenice su u komi … Snimio: Vanja
Pošarana unutrašnjost pothodnika. Snimio: Vanja
Izlaz na autobusnu stanicu. Snimio: Vanja
Većina gradskih pothodnika sad ima plavu ogradu, no ovaj još uvijek originalnu žutu koju je dobrano nagrizla rđa. Snimio: Vanja
Pogled unazad: Tri (od četiri) izlaza pothodnika sa napuštenim objektom “Mlinara” u pozadini. Snimio: Vanja
Na kraju, pogledajmo još jedan neobičan detaljčić! A to je čudan izlaz na njegovoj sredini koji vodi .. posred livade! Kao da je tamo planirana izgradnja nekakvog okretišta ili nečeg sličnog pa je onda ta ideja napuštena, pa izlaz sad vodi u zelenilo.
Zna li netko čemu bi mogao služiti taj izlaz?
Pogled na “slijepi izlaz”. Snimio: Vanja
Komentari (13)
Neki dan sam prošao njime... ne iz potrebe nego iz znatiželje... skoro ne vjerujući da je moguće da neki javni objekt bude toliko devastiran krađom kompletne kamene oplate. Naime sve kamene ploče otrgane su (kako se dobro vidi i na tvojoj fotki) sa zidova u punoj duljini od cca 45 metara te su ostali samo metalni "ankeri"... E za to je trebala fakat prava ekipa, mehanizacija, prijevoz i vrijeme... Nevjerojatno i po našim običajima nekažnjeno!Je da je Dubrava, ali "ljudi moji je li to moguće?"...
Kaj Dubravčani znaju kaj su kamene ploče :-)). Usput i onaj puno korišten kod tramvajskog okretišta na Borongaju je u sličnom stanju.
Slicna stvar, doduse ne po frekventnosti vec po neobicno postavljenom izlazu, jest i na okretistu Borongaj - i tamo je usred livade izlaz. Ja pretpostavljam da prilikom izgradnje tih pothodnika netko razmisljao o mogucem prolasku tramvaja uz Branimirovu, pa su napravili "pripremu".
Nisu mi skroz jasni ti pothodnici, ima ih tamo gdje ne treba, a tamo gdje zbilja treba (npr. križanje Av. Dubrovnik i Većeslava Holjevca, uz Avenue Mall) - e da, tamo naravno nema. Samo oni jako brzi na nogama mogu prijeći taj prijelaz u jednom smjeru unutar jednog ciklusa semafora. Pješke od Muzeja pa do Avenue Malla su najmanje 4 ciklusa a uz to je ćošak križanja prema Sopotu jako nezgodno riješen!
Inače kaj se tiče planirane pruge, ima u Zapruđu sagrađen komadić tramvajske pruge preko ceste, točno ispod vijadukta, prema Travnom. Valja da ne moraju rovati rotor jednog lijepog dana kad se bude gradila pruga... od toga se odustalo jer je to istočna granica Novog Zagreba i u onom dijelu je baš nekako ćoravo bilo sve skupa... maršalka, šodrana ad-hoc parkirališta, dvorišta, a i sama Sarajevska ne vodi nikud. Da su tamo gradili prugu, to bi završilo kao potez od Žitnjaka do Savišća, gdje tramvaji i tokom špice redovito voze prazni jer tamo danas nema apsolutno NIŠTA.
andrej, taj komadić pruge je bio predviđen za tramvajsku liniju prema V.Gorici kao i liniju koja bi zaokružila Vatikanskom između Dugava i Travnog ... bilo bi lijepo naći negdje skicu tih planova!
Zlice, Josipe, koliko se ljudi zapravo služe pothodnikom na Borongaju? Meni se čini ipak dosta, jer je tamo na južnoj strani ipak naselje Borongaj pa je prijelaz puno frekventniji od onog kod Štefanovečke gdje je sa juga "slijepo crijevo" starog ranžirnog kolodvora, stare kasarne i starog aerodroma (sve nešto "staro" ;o) )
Nedavno me baš jedna studentica zaustavila u pothodniku prema Velesajmu i malo intervjuirala o pothodnicima, da li ih koristim, kako se osjećam u njima i slično.... čini se da ima ljudi koji primjećuju tu problematiku. Mislim da se u Novom Zagrebu dosta koriste, ali kao što si napisao nisu baš "senior" i "invalid" friendly, tako da dosta starijih sugrađana zaista radije riskira život i pretrčava široke avenije nego da koriste pothodnik... npr onaj kod Utrina ima tako glatke pločice da kad je npr jaka kiša ili snijeg i mala poledica postaje prava avantura (bilo kome) spustiti se unutra... tako da malo zdravog razuma prilikom gradnje ili obnavljanja pothodnika ne bi bilo na odmet, možda bi se onda i više koristili
volim pothodnike, imaju smisla, onaj na folnegovićevom je uvijek nastanjen bakicama koje prodaju svijeće i kišobrane i uličnim sviračima kojekakvih instrumenata.
Nataša, baš bi bilo zanimljivo saznati rezultate tog istraživanja!Bookeraj, i ja smatram da pothodnici imaju smisla, dapače, uz pametnu politiku njihove izgradnje/održavanja/uklapanja u pješačke i biciklističke tokove oni bi mogli jako puno pridonijeti poboljšanju života u gradu (u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj ... ima toliko primjera kako oni mogu kreativno pomoći poboljšanju kretanja nemotoriziranih građana!), no ovako, bez rampi, oštećeni, prljavi .. zaista ne zovu na upotrebu, osim kad nije nužno.
Ovaj pothodnik kod bivšeg Mlinara, na križanju Branimirove i Štefanovečkog zavoja ipak ima svrhu! Služi ZET-ovcima, no još više studentima i djelatnicima na Kampusu Borongaj, posebice onima koji žive sjeverno od pruge (Maksimir, Dubrava,...). Tu je odmah i autobusna stanica linija za Retkovec/Sesvetski Kraljevec u smjeru istoka, odnosno Borongaj (grad) u smjeru zapada. O puteljcima kojim se iz Dubrave može doći na Borongajski kampus pisali ste u svom blogu prije nešto više od dvije godine. (https://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/oznaka/kampus-zagreb-borongaj-trna va) Taj post sasvim je sigurno barem nekoga, tko živi na istoku grada, nagnuo da koristi puno kraći put do odredišta, umjesto da obilazi skroz do centra Zagreba. Nažalost, put kao takav i nije pretjerano gostoljubiv, gotovo stalno je blatan, a zbog svoje zabačenosti nije niti preporučljiv... Zasad vjerojatno nema komunikacije među mjerodavnima (HŽ, Grad Zagreb, Sveučilište,...) da se po tom pitanju nešto učini. Tako prostor i veze između Branimirove i željezničke pruge, kao i južno od nje, ostaju i dalje neiskorišteni, a tako će, čini se, biti još godinama. Što se pak samog pothodnika tiče, treba reći da je unazad zadnjih nekoliko godina ipak dosta učinjeno po pitanju čišćenja i uređenja. Još do prije nekoliko godina, izgledao je (i bio je) kao smetlište, tj. divlje odlagalište otpada, a danas već ima i rasvjetu. Vjerujem da bi i ovaj pothodnik dobio na značenju, kad bi se uredio prostor južno od Branimirove, no zasad je onak kak je.
Budući da redovito pratim Vaše blogove već nekoliko godina, sjetih se i onih postova u kojima ste pisali o prostoru između Branimirove ulice i pruge, i koji bi se dobro mogao iskoristi kao npr. biciklistička staza...https://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/2012/07/1630897407/font-col orcc0000biciklom-do-sesveta-najdirektnijim-mogucim-putemfont.html,http://bl og.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/2010/08/index.htmlTaj prostor ima još dosta zelenila, no u odnosu od prije par godina, čini mi se da ta "zelena oaza" polako nestaje. Nažalost, (još) ne u svrhu izrade biciklističke staze ili šetališta, više mi to djeluje kao neki nepotrebni višak prostora "ma koga briga za zelenilo". Prilikom uređenja pruge Dugo Selo-Borongaj kamioni i bageri za potrebe HŽ-a prilično su razrovali tu "zelenu oazu" i ona je sad zapravo blatište. Bojim se da niti tu nije bilo potrebne komunikacije mjerodavnih, da je svatko tu gledao samo svoja posla i interese, a koga briga za "tamo neku livadu ili šetalište". Nažalost, i velika kriza tome je doprinijela. Možda se varam, pa će se kroz dogledno vrijeme netko doista sjetiti urediti stazu, ali i prilaze Kampusu sa sjeverne strane na funkcionalan način, no čini mi se da za sad sve ide "po dobrom starom hrvatskom običaju"...
Apropo prvog komentara i otkinutih ploča, s obzirom na opseg takvog rada, moguće je da je to urađeno direktno od grada, da bi se dobile zamjenske ploče za urediti neke druge pothodnike, jer se zaključilo da u ovome najmanje korištenom ne bi nedostajale nikome. Takav proces se polu-kolokvijalno naziva "kanibalizacija".