Iako je ovo prvenstveno fotografsko-pričalački blog sa jučerašnjim i današnjim postom sam vas htio malkice uputiti na jedan drugi svijet, svijet zvukova i mirisa. Jučer sam vas podsjetio na zvuk rasklimanih betonskih staza (hvala vam na vašim podsjećanjima!), a danas vas želim podsjetiti na miris putovanja!
Jedna od stvari koja mi nedostaje u Zagrebu (i generalno u Hravtskoj) je veća mogućnost korištenaj željeznice. Kud god da krenem, na zapad, sjever pa čak i istok, svugdje ljudi još uvijek vrlo često koriste željeznicu – mnogi moji prijatelji koji žive u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj uopće nemaju aute već se u svakodnevnom životu za prijevoz koriste biciklom ili javnim prijevozom, a za dulja putovanja vlakom. A i meni samom je željeznica u inozemstvu vrlo praktična, u kratkome vremenu me doveze do centra grada bez problema sa parkiranjem, prometnim zastojima, nerviranjem … na žalost, kod nas je sasvim drugačije.
No, to su sve stvari vezane uz sadašnjost, a ono što je vezano uz prošlost je miris putovanja – miris željezničkih pragova ugrijanih suncem. Ne tvrdim da je to baš neki poseban miomiris i sasvim sigurno ga ne bih želio imati cijelo vrijeme u nosnicama, no kad ga osjetim tada već automatski u mislima uzmem ruksak i krenem – bilo kud.
Razaznajete li i vi taj miris, podsjeća li i vas na putovanja?
Jugoistočni prilaz Glavnome kolodvoru za vrućega dana. Snimio: Vanja
“Liegewagen” na putu ka moru. Snimio: Vanja
“Lokalac” u “šturcu” uz Koturašku cestu. Snimio: Vanja
Svježe ofarbana kilometarska oznaka iza Zapadnog kolodvora (Gradiščanska ulica). Snimio: Vanja
Pregršt tračnica, Glavni kolodvor. Snimio: Vanja
A sad mala najava za sutra – očekuje vas nekoliko rečenica o ovome ovdje – prepoznajete li možda o čemu se tu radi?
Podatak o ovome crtežu sutra!
Komentari (12)
jel to vrućina titrala zrakom, ili su tračnice na prvoj fotki TAKO krivudave? :-)))
Vrućina je titrala zrakom, ali kad se ovakav prizor približi teleobjektivom tad na vidjelo izađu i neravnine tračnica! ;o)
možda francuski paviljon? :Dana
Ana, nije francuski paviljon, ova "struktura" na slici ima isječke za razliku od paviljona!
Tlocrt zgrade tržnice na Volovčici?
Biciklist, svaka ti čast - točan odgovor!!!
Fulala sam :-)).I nisam nikada tako doživjela plac na Volovčici.
Naslov je "Mirisi mladosti", a ja ću nešto o "Mirisima Zagreba"!Doduše radi se o davnim, davnim vremenima. Tada se mnogo više putovalo vlakom, pa i moji dolasci iz Slavonije u Zagreb bili su redovito vlakom. Sada nešto o mirisima. Vezani su uz dolazak noćnim vlakom na Glavni kolodvor - obično bi to bila jednodnevna "ekskurzija", najčešće pod konac školske godine ili dolazak na Jesenji velesajam. Prvo što bi se osjetilo bio bi nekakav miris ugljena koji sagorijeva; nije bilo tada drugih lokomotiva do parnjača. Bio je to stvarni jedan specifičan, jak miris, koji bi dugo ostajao u nosu (nekome bi to vjerojatno bio smrad a ne miris).Onda najčešće pješice do Trga, laganom šetnjom! E, tu se moglo osjetiti nešto sasvim drugačije. Miris svježe polivenih ulica, posebno izražen u ljetno vrijeme.To su meni onda bila dva "Mirisa Zagreba".Kada smo već kod putovanja željeznicom, sjeća li se itko što su to bila "G-kola"?
Zanimljiva sjećanja, Johne, istina je, svaki grad ima svoj miris, pa tako i Zagreb!G-kola, što bi to trebalo biti? Možda ona "kaubojska"? ;o)
..Miris čokolade iz nedalekog Kraša bio je znatno intenzivniji od mirisa opranih ulica.G kola = zatvoreni teretni vagon. (Gdje je Seabral)?..
Mirisa čokolade se stvarno ne sjećam. Ili je Kraš bio malo udaljen ili rano ujutro još nisu "kuhali" čokoladu?!A G-kola? To su stvarno bili zatvoreni teretni vagoni, ali za prijevoz putnika. U njima su bile drvene klupe, postavljene uz stranice vagona, a ponekad i dvije po sredini, s naslonima, "leđa na leđa". To je bila najniža razina prijevoza, sretao sam to na najsporednijim prugama. Inače, jako davno su postojala tri razreda, ne dva kao danas. A G-kola su bila ispod trećeg. No to nije bitno, bitnije je da se u ona davna vremena stvarno putovalo skoro isključivo željeznicom, po Jadranu brodovima. Sjećam se da se iz Slavonije do Malog Lošinja putovalo skoro pa 24 sata - trebalo se dokopati glavne pruge, pa noćnim vlakom do ZG, onda jutarnjim do RI, pa brodom cijelo popodne do ML. No, dobro, ovo nije imalo veze s temom, ali nastavak pomalo ima. Iznenadio sam se koliko se koriste prigradski vlakovi. Jedno jutro, radnim danom, slučajno sam se našao na Aleji Bologne blizu postaje kod Gajnica. Kada ono, stvarno masa ljudi koji čekaju vlak. Kako i ne bi, kada do Gl. kolodvora stignu valjda za desetak minuta.Dosta sam davio, bog!
O da, jezičar, to su isto gradski mirisi - miris keksa iz Kraša (i dan danas), miris kave iz Francka (i dan danas, osjećam svaki put kad puše vjetar sa sjevera ) ... na žalost, i miris octa iz Badela u Sesvetama.John, za te vagone sam ipak premlad ;o) ja se samo sjećam "kaubojaca" sa zagorskih linija odnosno šinobusa sa pruga Karlovac-Ozalj i Karlovac-Sisak (jednim od zadnjih su se čak i moji klinci odvozili).A prigradski ... da, dosta se ljudi njima vozi, no kako je moje Prečko izvan dohvata željeznice onda ona za mene ima samo vrijednost kad idem nekud na istok (Dubrava, Sesvete itd). Trebao bih se malo provozati ovim novim vlakom, vidjeh ga već na tračnicama, samo ga treba uloviti!