Klupa u Gajevoj, kod Bogovićeve ulice. Snimio: Saša Šimpraga
Grad je ovih dana zatrpan snijegom i tek rijetkima pada na pamet sjedenje na gradskim klupama; no kad-tad snijeg će okopniti, doći će proljeće i u gradu će se tražiti klupa više. A kako mi stojimo sa mogućnošću sjedenja u javnim gradskim prostorima u središtu grada?
Pa, ne baš osobito, rekao bih.
Na Jelačić placu situacija je uglavnom dobra, dosta je kamenih postolja stupova javne rasvjete koja sasvim dobro služe umjesto klupa, a sa sjeverne strane, na rubu centralne plohe trga, dugačak je niz mjesta za sjedenje. S južne strane (baš s one koja je ljeti, zbog bržeg dolaska hladovine, ugodnija za sjedenje i koja je bliža tramvajskoj stanici u smjeru istoka) stanje je lošije, tu nema puno mjesta.
Na istoku, u Jurišićevoj ulici, također je u redu, ima dovoljno klupa, vjerojatno zato što na pločnicima nema puno ugostiteljskih terasa.
Na sjeveru, u Tkalčićevoj ulici, tek je nekoliko javnih klupa: oko spomenika Mariji Jurić Zagorki, sjeverno – preko puta dječjeg igrališta, te pokoja razbacana duž ulice. Šteta…
Ali, na sreću, u blizini je park na Opatovini, no to je ipak odijeljen prostor, daleko od živosti Tkalčićeve.
No, zapad i jugozapad, prostori najveće koncentracije prolaznika, prave su crne točke za one koji požele sjesti na javnoj površini umjesto na terasi kafića. Gajeva, Bogovićeva, Petrićeva, Cvjetni plac, Margaretska, Preobraženska, Varšavska, početak Preradovićeve … sve je nakrcano ugostiteljskim stolovima, a nekolicina “javnih” klupa potpuno je izgubljena među njima, mnoge su čak sasvim nedostupne (vidi: Cvjetni plac, ograda pravoslavne crkve ili klupe ispred bivšeg kina “Zagreb”). Znači, tko želi sjesti na javnom mjestu mora neminovno platiti i placovinu odnosno popiti čaj, kavu, što li već.
Smatram da to nije u redu.
S druge strane, u Gajevoj ulici, nalazi se još jedna žrtva komercijalizacije javnog prostora – skulptura “Razlistala forma” Vojina Bakića, koja se nalazi između hotela “Dubrovnik” i prolaza “Neboder”. Da, posve je moguće da je niste ni zapazili zato što je ljeti zaogrnuta suncobranima terase hotela, a zimi okružena drvenim adventskim kućicama. I to je također dio javnog prostora, dio koji je gotovo nestao širenjem terase.
Ipak, dobra je vijest da je u sklopu projekta“”aRs PUBLICae/1 posto za umjetnost” na kojem radi nekoliko udruga i pojedinaca pokrenuto potpisivanje peticije kojom se od gradskih vlasti traži izmještanje terase hotela “Dubrovnik” nešto južnije te postavljanje dviju klupa oko stabala koja se nalaze sjeverno i južno od Bakićeve skulpture. Time bi se ponovo otvorio vidik na skulpturu, a stvorila bi se i nova javna mjesta za sjedenje čime bi se popravilo stanje u toj ulici i ponovo otvorio djelić, u posljednje vrijeme izgubljenog, javnog prostora.
Ako i vi želite podržati ovu akciju molim vas da se za potpisivanje peticije prijavite OVDJE! Neka se čuje glas nas, građana, i naša želja za javnim prostorom koji bi svima bio dostupan i ugodan za korištenje!
(malo opširniji tekst o ovoj peticiji možete naći i OVDJE)
A do sljedećeg zatopljenja i vremena koje će nas zvati klupicama evo i niza fotki koje, rekao bih, govore više od riječi! Prve stižu fotke iz ljetnog doba …
U početku se poplava stolova još uvijek zadržavala južno od skulpture … no, primjetite da se točno ispod skulpture već nalazi naslonjen “konobarski” stolić, stavljen kao da je dio skulpture. Snimio: Saša Šimpraga
Protekle jeseni, potpuno okružana suncobranima i gotovo nevidljiva. Snimio: Saša Šimpraga
U Božićno vrijeme …
Skulptura okružena kablovima. Snimio: Saša Šimpraga
U labirintu adventskih kućica. Snimio: Vanja
Ovih dana, u društvu gomile smeća. Snimio: Saša Šimpraga
Hotel, smeće … kao da i skulptura čeka otvoz glomaznog otpada? Snimio: Vanja
A sad se ajmo malo poigrati s “Razlistalom formom” …
Re-forma. Snimio: Vanja
Svijetleća rupoforma. Snimio: Vanja
Medijska forma. Snimio: Vanja
Voajer u formi. Snimio: Vanja
Prigodna forma. Snimio: Vanja
Forma u punom (pozadinskom) sjaju. Snimio: Vanja
Oblo, providno, naprosto razlistalo! Snimio: Vanja
Razlistalost kakva bi trebala biti. Snimio: Vanja
Za kraj, mala zanimljivost: nije osobito poznat podatak da je “Razlistala forma” zapravo tek slučajem spašena od iščeznuća i to zaslugom slikara i kipara Ivana Picelja, koji ju je spasio sa hrpe otpada. Uz tu skulpturu na otpadu je završio i jedan Bakićev reljef koji je, na žalost, već otputovao u kamionu, dok je ova skulptura spašena na vrijeme!
(Zahvaljujem Saši Šimpragi na ovom detalju kojeg možete pronaći i u njegovij knjizi “Zagreb – javni prostor”.
Koga zanima više detalja o životu i radu Vojina Bakića, neka pogleda OVDJE.
Komentari (17)
inicijativa za ove dvije klupe nece rijesiti problem klupa u gradu, ni problem odnosa prema javnom prostoru, ali hoce problem gajeve ulice. treba reci i da inicijativu, osim nepoznatogzagreba!, sluzbeno podrzavaju i kontraakcija/muzej kvarta, goethe guerilla zagreb, BLOK, institut za suvremenu umjetnost i drustvo povjesnicara umjetnosti hrvatske. klupa + klupa = grad.
Katastrofa je kako se sadašnje vodstvo grada ponaša prema gradu. Gradske službe nisu u službi grada - već bogatih pojedinaca. I to je najveći problem. Evo, imam priliku čut iz prve ruke kakvo je stanje tamo i kaj se dela. Šteta .
Tužno je da uz privatizaciju javnih prostora ide i uništenje kulturnih dobara ovog grada. Što se gradskih skulptura tiče, već neko vrijeme radim u možda jedinoj "naseljenoj" skulpturi u gradu, Vitićevoj "Kockici" na Prisavlju. Predlažem ti studijsku posjetu ovoj fakat zanimljivoj zgradi. Jedino se možda još u MSU mogu na jednom mjestu vidjeti djela Murtića, Džamonje, Zlatka Price i Jagode Buić. A ovdje za to malo tko zna i malo tko mari.
nije to problem samo za zagrepčane , to je problem svih nas koji želimo da javni prostor bude u službi građana a ne različitih seronjama kojima je samo novac na pameti
Baš sam danas, u centru s čajem to go u ruci poželjela negdje vani sjesti :-)). Sjesti i zapaliti. Nije mi se išlo u kafiće, na terase ili sl. Nažalost, ovo mi je prvi glas o skulpturi. Stvarno tragično :-)).
na stranu privatizacija javnog prostora i sve to, ali nije li se moglo naći pogodnije mjesto za razlistalo sunce? općenito me fascinira logika onih koji određuju mjesta za spomenike i skulpture se često nađu nađu na mjestu koje im nabolje ne odgovara, odnosno oni se ne uklapaju u ambijent. primjerice, onaj predimenzionirani tesla na uglu preradovićeve i tesline, pa razlistalo sunce, i nekoliko metara dalje gajeva bista, pa recimo onaj radić-deda mraz na uglu petrinjske i jurišićeve? da, spomenici-skulpture zavrijeđuju probitačnija mjesta na kojima će biti primjećena ne kao smetnja preko koje se popikava pješak ili koje će zakriti suncobrani privatnih interesa i štandovi kiča.
Odlično mi je tvoje poigravanje vizurama koje se "otvaraju" kroz "...formu" ili "kitovu peraju".Inače, opa' - imamo lektoricu!?
Ha, Radić je tam radi Radićeve knjižare, valjda, kao i Gaj radi ulice. Ima nekih spomenika koji nisu baš na idealnim mjestima, ali ima i dobrih rješenja - Šenoa, na primjer.
Ghost, Da, Gaj je tamo očito radi ulice , a Radić radi knjižare, no oba kipa su fakat k'o prst u oko na tim lokacijama. A Šenoa je, tu se slažem, puno bolje smješten, iako se sjećam da je i oko toga bilo rasprava (sad se ne sjećam detalja). Zaista bi se tu moglo puno bolje raditi ...GP, da, imamo lektoricu ;o) , već se bila pojavila u toj ulozi u dva prijašnja poduža posta. Frendica mi je i dobro to radi, a za neke duže tekstove mi zbilja dobro dođe malo kontrole na tom polju (svi ostali i dalje idu direkt iz glave u tastaturu pa na blog) ... a nek bude i njoj malo reklame, obzirom da se kao nova probija na tom "tržištu". ;o)
spomenik senoi ima urbanisticki problem, plato je los i neprilagodjen, a time i izgubljen za smisleniju upotrebu. treba ga jednostavno iznivelirati u razinu ostatka ulice. uopce mnoge javne plastike imaju probleme koje je moguce rijesiti sitnim intrevencijama koje uvazavaju cjelinu. postavljanje spomenika u ulice i trgove koji se zovu po onima kojima se spomenici podizu je najprimitivniji moguci pristup pitanju umjestanja javne plastike. za uspjesno umjesten spomenik bitan je karakter prostora i sklad cjeline. u zagrebackom slucaju - u kojem je tranzicija od konteksta postala konceptom - svjetlosnim smo godinama daleko od suvremenih trendova biljezenja sjecanja koji vise nisu u autoreferentnim spomenicima. spomenici kakvi se zadnjih godina postavljaju u zagrebu legitimiraju grad kao zaostalu sredinu. "umjetnost spomen(ik)a sve vise odbacuje tradicionalne staticne forme i ostavlja prostor publici da dinamicki promislja obiljezeni predmet/praksu/dogadjaj/prostor, a nerijetko da aktivno (su)djeluje u njegovom (re)kreiranju." usporedite samo likovni jezik npr. bakiceve skulpture koja je stara vise od pola stoljeca (!) i npr. spomenike radicu ili gaju koji su stari nekoliko godina. to je ujedno odlican pokazatelj stanja drustva.
Kad gledam brončanog Gaja, stalno se pitam kam si je to metnul desnu ruku.
spomenik gaju postavljen je unatoc negativnom misljenju gradskog povjerenstva za spomen-obiljezja.
Ajme koji 'vremenski tajming' - jučer na Nepoznatom, a danas u 1/2 ure kulture:o)Bravooo!
to se nepoznati cita i po redakcijama;)
Ili peticije;o)
Gledah i ja 0,5 ure kulture, zgodan prilog!
Like