Iako je još uvijek zima i hladnoća je ponovo potisnula prve daške proljeća prethodnih dana ovaj nas je vikend podsjetio da će toplina ipak jednom doći … a tada ćemo se sigurno zaželjeti osvježiti kojim gutljajem pitke vode i u samome centru grada. Nekada je to bilo moguće: Manduševac nije uvijek bio to što je danas, ukrasna fontana, već je bio izvor pitke vode važan za okolno stanovništvo. No, sa urbanizacijom gradskog središta ta je njegova funkcije nestala – pisani izvori potvrđuju postojanje česme već u 14. stoljeću, 1641. je ona obzidana, 1852., povodom posjeta Franje Josipa I, česma je dobila poznati izgled s kandelabrom, no već krajem 19. stoljeća česma nestaje, a 1907. je uklonjen i kandelaber kao posljednji trag nekadašnjeg izvora (više o povijesti i sadašnjosti Manduševca pročitajte OVDJE, u tekstu Saše Šimprage “Manduševac treba mijenjati” objavljenom na web stranici projekta “Ars publicae”)
Poznato je da u današnjem Zagrebu nije lako naći besplatnu pitku vodu: na sjevernoj strani Dolca, kod Skalinske ulice, nalazi se jedna nepraktično izvedena česma, druga, također neprikladnog dizajna, se nalazi na Cvjetnom placu, i tek ona treća, na Zrinjevcu, zaista služi svojoj svrsi .. ali ni ona, koliko god nam bila draga u svojem obličju “Željeznog Franceka” nije najlakša za upotrebu. Sve u svemu, u centru grada nije lako doći do osvježujućeg besplatnog gutljaja i po tome je Zagreb jedan od izuzetaka među evropskim gradovima – pogledajte OVDJE i OVDJE neke moje starije tekstove na ovome blogu u kojima opisujem svoja iskustva iz drugih zemalja, a OVDJE je i moj tekst iz 2011. u kojem sam zajedno sa prijateljskom ekipom načinio popis svih “Franceka” u gradu.
Zašto i Zagreb ne bi slijedio svijetle primjere drugih gradova?
(pogledajte tekst “40 česmi” OVDJE za više informacija, a na kraju teksta imate i niz linkova!)
Platforma “1postozagrad” pokrenula je upravo inicijativu tog tipa, sa ciljem da glavni zagrebački trg ponovo dobije mogućnost korištenja besplatne pitke vode i to na lokaciji Manduševca koji je stoljećima imao funkciju javne česme (više detalja vidi OVDJE). Podržavam tu akciju jer smatram da je javni pristup besplatnoj pitkoj vodi jedno od osnovnih prava, pitku vodu ne smijemo prepustiti potpunoj komercijalizaciji kao što je slučaj u posljednje vrijeme u našem gradu.
Suvremena česma sa pitkom vodom i za ljude i za životinje, postavljena pored šetališta uz rijeku Muru u Grazu. Snimio: Vanja
A za bolje razumijevanje odnosa grada Zagreba prema vodi u javnome prostoru toplo preporučam da prelistate zbirku zanimljivih tekstova na web stranici projekta “Ars publicae” Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja koji se 2016. godine u okviru temata “Voda i javni prostor” bavio pitanjem (ne)dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru Zagreba, vode kao elementa javnog prostora te općenito vode kao javnog dobra.
Komentari (7)
moram ponosno napisati da je naša Rijeka riješila te slavine po užem centru grada.
Bravo za Rijeku!!!
Krasan je primjer i Dubrovnik sa starim česmama u centru grada. Točno je da mnogi EU-gradovi imaju krasna rješenja. Ono što je meni najpozitivnije je to da se u Irskoj ne plaća voda. Pokušavali su uvesti plaćanja po direktivi EU, ali nije prošlo jer voda je opće dobro, a ne nečija prčija kao kod nas. Sjajan post (sa svim dodatnim), bravo.
Ne zaboravimo na staru legendu: Onaj tko popije vodu s Manduševca nikad neće moći napustiti Zagreb :-)).
istina za Rijeku. Pokušava se brendirati i riječka voda. U Rimu sam primjetio fontanelle svakih 50 koraka. I mogu ti reći da turisti to zaista cijene. Ali nije samo u centru, toga ima i u periferiji. Nakaradno je kad pitka voda postane ukrasna.
Nadam se kako će Zagreb po pitkoj vodi pratiti Rijeku, a i otok Cres gdje se svako toliko uz cestu nalazi pitka voda.
Točno, gogoo, Cres je odličan primjer, primorska mjesta znaju kako je voda važna!A slažem se i sa tobom, neverin!