Šetajući gradom uzduž i poprijeko put me ne vodi ravnomjerno po svim kvartovima, nemam nekakav unaprijed napisani plan ili listu, već najčešće odem tamo kud me nešto privuče i kud mi dopusti moje slobodno vrijeme. Stoga i nije čudo da sam puno češće u kvartovima oko mog stana ili moje firme, a rjeđe u onima udaljenijima … no, ima tu naravno i osobnih preferencija, neki kvartovi su mi draži i nose mi “pozitivne vibracije”, a neki pak one druge.
Recimo, na krajnjem zapadu grada, u Podsusedu, sam relativno često … iako je on trajno obilježen stigmom cementare, a ravničarski dio je niz bezličnih skladišta, ureda, trgovačkih centara, ledina svejedno mi je njegov preostali dio nadasve simpatičan, a dio na obroncima Medvednice nosi nekoliko lijepih vidikovaca i zgodnih kutaka. A čak mi i ta cementara, koliko god ružna, zapuštena i odbojna, nosi nekakvu aureulu tajanstvenosti, poziva na istraživanje.
S druge strane, na krajnjem istoku, u Sesvetama, sam vrlo rijetko. Em mi je daleko, em me uz Sesvete ne veže nekakav poseban osjećaj … prolazim tim krajem jednom u mjesec ili dva, najčešće vozeći iz grada prema Kašini i dalje za Zagorje, i ne volim glavnu prometnicu, Zagrebačku, punu prometa, kojekakvih trgovina, prašine … pa onda dođe kiseli zadah iz “Badela” … ili, ako dolazim sa juga, od Slavonske, prije kiseline pak dođe onaj neugledni niz trgovačkih centara oko “Getroa”. Uglavnom, obično osjetim olakšanje kad izađem na sjever, u smjeru Markova polja i Kašine – manje prometa, manje smrada, a više prirode.
No, svjestan sam da Sesvete imaju i svoja druga lica, ljepša, koja tek čekaju da ih otkrijem … zimus sam bio u šetnji središnjim dijelom, a jučer sam sa prijateljima krenuo u šetnju Sesvetskim “Maksimirom”, šumom koja je na karti označena imenima Brestovčina, Novoselčina i Divljača, a pruža se gotovo do samog centra Sesveta, do osnovne i srednje škole.
Šetnju smo započeli u centru, kod željezničke stanice, a kod “metalnog mosta” na Zagrebačkoj ulici smo napustili poznate predjele i krenuli stazicom uz postok Kostanić (na nekim kartama označen i kao Vuger) koji donosi vodu sakupljenu sa jugoistočnih padina Lipe na Medvednici.
Početak puta je donio prve zanimljivosti – žabe i mnoštvo riba u potoku! Zavukli smo se ispod mosta da bolje pogledamo taj bujni životinjski svijet … i usput omirisasmo lokalnu kanalizaciju koja se baš tamo ulijeva u potok (naravno, nema filtera i takvih suvišnosti ).
Most kojim Zagrebačka prelazi preko potoka. Snimio: Vanja
Ispod mosta. Snimio: Vanja
“Ribe, fala na gledanju!”, natpis na konstrukciji mosta. Snimio: Vanja
Potok i zelenilo oko njega. Snimio: Vanja.
Od osnovne škole “Sesvete” nas je dijelilo svega nekoliko minuta hoda … lokacije škole je odlična, mirna, na rubu mjesta, uz velike livade i sasvim zgodno igralište na kojem smo se dosta dugo zadržali, klinci su jedva dočekali malo aktivnosti na spravama, a i mi odrasli smo iskoristili košarkaško igralište i slobodnu loptu za par minuta razgibavanja.
Zid osnovne škole Sesvete.Snimio: Vanja
Livade uz potok. Snimio: Vanja
I, ubrzo nakon škole je zavladao mir – sretali smo tek tu i tamo kojeg šetača, biciklista, no civilizacija je ostala za nama, a ubrzo zatim i livade. Na ulasku staze u šumu dočekale su nas i prve planinarske markacije, natpis je kazivao da nas od Lipe i planinarskog doma kojeg drže planinari iz Sesveta (vidi pod HPD “Lipa” ) dijeli 4 sata hoda. No, naše jučerašnje ambicije su bile puno manje …
Susret na livadi … Snimio: Vanja
Zeleno prostranstvo ispred nas. Snimio: Vanja
Ravničarska šuma. Snimio: Vanja
Ta staza je označena i kao dio “gljivarskog puta” koji vodi do Lipe.
Snimio: Vanja
Usput smo sreli i dosta živog svijeta: jednu krticu, dosta punoglavaca, gusjenica, šuma je bila prepuna pjeva ptica …
Krtica koja nas je sve iznendila svojim pretrčavanjem staze. Snimio: Vanja
Kukci u šeširima. Snimio: Vanja
… a usputno smo naišli i na ostatke spomenika (iz doba NOB-a, rekao bih). Vidi se da je u podnožju bila pričvršćena spomen-ploča (rupe od vijaka su još vidljive), sa strane su i dva barjaka, ostaci klupa … pretpostavljam da je spomen-ploča dobila noge početkom odmah 90-tih. A zanimljivo je da ju knjiga “Spomenici i fontane u gradu Zagrebu” uopće ne spominje!
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Nakon otprilike sat i pol netto hoda od Sesveta slijedeći markaciju kroz lijepu šumu, prvo uz potok, a zatim sve više po brežuljkastom terenu našli smo se pored sela Dobrodol – iako nove seoske kuće uglavnom ne pružaju oku ugodne prizore, naišli smo i na nekoliko lijepih starijih drvenih kuća. A kako se već bližio kraj dana i klinci su bili pomalo umorni zaključili smo da nam je vrijeme za povratak … taman na vrijeme da uhvatimo minibus linije 280 Dubec-Sesvete-Šimunčevec koji nas je za desetak minuta vratio na polazište i time smo zaključili lijepu šetnju po šumama i gorama Sesvetskoga kraja!
Dobrodol brijeg – brijeg koji je u dolu?!? Ili dol koji je na brijegu???. Snimio: Vanja
Baraka u dodiru sa nebom. Snimio: Vanja
Lijepa stara kuća – na žalost, veranda je potpuno propala. Snimio: Vanja
Anno Domini 1928. Snimio: Vanja
Komentari (10)
Sviđa mi se baraka u dodiru sa nebom. Jako dobra slikabtw. jesi čuo za geocaching? Mislim da bi ti se to svidjelo, a i da bi mogao postaviti dobre cacheove
I meni se jako svidio taj motiv barake na hrptu ... mislim da bi fotka bila još zericu bolja da nije one grane lijevo, ali i ovako je fora, nisam htio to reckati van, nek bude k'o u prirodi. ;o)Za geocaching sam čuo, čak 2-3 puta tražio sa prijateljima ... no, tek trebam kupiti svoj prvi GPS da bi se kvalificirao za punopravno sudjelovanje! (znam da više nisu tako skupi, ali, eto ... još se ne odlučih na kupovinu ... ;o) )
Opet lijepi post i dobra ideja za "utući vikend" :o)HVALA TI!
Ubit ću mog dragog tukca, 10 godina je podstanar kod škole i nije me znao prošetat iza nje, nego autom na Tomislavac ....
Hehehe, ljelja, Tomislavac je Tomislavac, a ovo je "samo" šuma ... ;o)Šalim se, dok dođeš do Tomislavca već prođeš pola te lokalne sesvetske šume koja je u stvari vrlo simpa - vijugajući potočić, hlad, livade uz rub, mir, ptice ... no, sudeći po ugaženosti staza, ipak dosta ljudi ide tim stazama, ja sam čak očekivao veću "divljinu" i drago mi je da ljudi prepoznaju taj lijep komadić prirode pred kućnim vratima. A isto tako mi je drago što nema puno smeća, pogotovo sa Sesvetske strane. Oko Dobrodola je druga priča, tamo vlada seosko "baci kam god", baš smo tokom šetnje pričali kako je to glavna razliak između slovenaca i nas - u Sloveniji su kuće uredne, fasadirane, a vrtovi uređeni ... dok je to kod nas više iznimka nego pravilo ... u Dobrodolu smo vidjeli tek nekoiko kuća koje su zaista uredne i sa lijepim vrtovima, ostalo je bilo onak, k'o priručno skladište. Živio sam i sam 30 godina u obiteljskoj kućici i znam da je teško održavati red, ali nema opravdanja za mini deponije smeća oko kuća i neožbukanu fasadu koja zbog troškova grijanja vlasnika košta više nego pošteno fasadiranje.
Uhvatili ste minibus linije 280 Dubec-Sesvete-Šimunčevec a ne 290...
Tramvajac, hvala ti na ispravci, odmah sam to popravio!
Sesvete vežem uz Prepuštovec :-)). Ali, slučajno ili namjerno nespomenuta crkva i križevi?
Zlice, pretpostavljam da misliš na crkvu u centru Sesveta ... ili?O njoj sam pisao u postu tamo oko Nove Godine, a obzirom da nam sada nije bila usput onda ju nismo ni posjećivali.Križevi? Ima li nešto posebno u Sesvetama vezano uz križeve? Prosvijetli me, molim te! ;o)
Križevi na tornjevima. Kad su paralelni, bit će ružno vrijeme, kad su nejednaki, lijepo :-)).Jednaki?Čine mi se pomaknutima?