Priroda i Društvo, Društvo i Priroda

Pješačka staza između Tijardovićeve ulice i Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja

Volim ovu fotku. Pokazuje kako ljudi mogu na “neinvazivan način” zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem, bez previše cifranja i utroška novaca i materijala. Jasno, mogli bismo s jedne strane prigovarati da je ova pomalo vijugava staza nepraktična za kiše, da je teško prolazna za djecu u kolicima i invalide i da ju nije lako čistiti od snijega (recimo, popločavanje ili uska asfaltna traka bi bio kompromis prema udobnosti i široj upotrebljivosti staze ) … a sa druge strane bi se moglo prigovoriti ulickanosti friško pokošene livade, mogla bi ona biti i nepokošena.

No, prigovarali vi (ili bilo tko drugi) s ove ili one strane prirodno-društvenog spektra, baš volim ovakve stazice i uživam šetati se po njima kao što uživam i gledajući njihove najčešće blago zaobljene forme.

Nakon ovog utjecaja Društva na Prirodu, pogledajmo jedan zgodan slučaj utjecaja Prirode na Društvo koji sam uočio za jučerašnjeg posjeta Trnju!

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Podsjećaju me na “tunere” u Bakarskom zaljevu … Snimio: Vanja

Riječ je o sportskom terenu pored Pedagoške akademije. Snimio: Vanja

Da, riječ je o Pedagoškoj akademiji u Savskoj i o već dugo zanemarenom igralištu koje leži pored Šetališta Jurja Gagarina. Tu je na jednoobraznom od čovjeka uređenom okolišu (asfalt) niknuo niz prirodnih “stazica”, otočića, koji su se poput uzorka leopardove kože proširili po čitavome igralištu … zaista zanimljiv travnati “uzorak”, uvid u to kako priroda vraća oduzete joj površine kada se čovjek njima više ne služi!