U prostoru gdje je do 2006. bila zgrada kina Kustošija. Snimio: Vanja (snimljeno 09.07.2022.)
O kinu Kustošija je možda napisano i više tekstova negoli o nekim drugim važnijim i posjećenijim zagrebačkim perifernim kinima jer je netko nekada tom kinu nalijepio etiketu “porno kino” iako ju je to kino možda tek djelomice zaslužilo. Da, pornići (uglavnom “soft porn”) su tu bili najčešće na programu tako da je jedan od jadina dva filma koja sam gledao u njemu bio neki tog tipa (imena se više niti ne sjećam), dok je drugi film bio “Joe protiv vulkana”, prvi film u kojem sam gledao Toma Hanksa i Meg Ryan, a koji je u Zagreb došao kao drugorazredni film kakav se tipično prikazivao u kinima poput “Partizana”, “Mosora”, “Triglava”, “Kalnika” pa i “Kustošije”.
Što se tiče pornića, meni je ostalo u sjećanju da su takvi filmovi najčešće igrali u Kozari (gdje nisam gledao niti jedan jedini od toga žanra), zatim u kinu “Lika” (tamo sam gledao često spominjani “Strasti” koji je neke davne godine bio najgledaniji film u Zagrebu) pa i u kinu “Studio” (gdje sam neke pradavne gledao kvaziedukativni film “ABC od ljubavi do seksa”). Tu i tamo su takvi filmovi igrali i u “Kosmaju” (Jurišićeva), “Bratstvu” (Dubrava), “Kalniku” (Ilica kod Črnomerca) …
Drugi razlog zašto je kino “Kustošija” postalo mitsko je to što je 2006. godine naprasno srušena zgrada tog kina uz obrazloženje da će se na toj lokaciji graditi stambena zgrada. Od tada je prošlo već 16 godina, a prazni prostor te parcele je i dalje nedirnut, tek tu i tamo u njega zaluta netko s kosilicom pa pokosi korov i grmlje. Za mojeg prekjučerašnjeg prolaska Vatrogasnom ulicom otkrio sam da ograda baš i nije nabolje učvršćena tako da se na parcelu može i ući … što sam, eto, i učinio. Bez velike pompe, ali neka se zna.
Evo i nekoliko linkova na tekstove vezane uz kino “Kustošija”:
– o starijoj povijesti kina (na web stranici Zg magazin – da li ste znali da je to kino otvoreno 1939. godine pod imenom “Kino Zvonimir”?))
– o zatvaranju kina (u Jutarnjem listu, tekst napisao Jurica Pavičić)
– rasprava o zatvaranju kina na Forum.hr
Prednji dio zgrade, uz Ilicu, je još uvijek na svojem mjestu. Snimio: Vanja
Neobičan balkon … Snimio: Vanja
Pogled na zid na kojem je vjerojatno nekad bilo platno za prikazivanje. Snimio: Vanja
Ako nekog zanima tekst “Zagrebačka kina – pokušaj povijesnog pregleda” kojem sam na blogu objavio 2011. godine nek klikne ovdje.
Komentari (5)
tužna priča o nanprasno i besmisleno prekinutoj tradiciji. ne samo kino-predsstava, nego i kulturno-umjetničkih priredbi kustošijanskog kutrića, pjesačkog društva, kluba kustošijanaca.ovdje sam kao mala curica gledala bambija, mojij su me vodili u kino, bila sam začarana, očarana, s očima negdje van svijeta, strah me obuzeo kad je požar zahvatio šumu, životinje užasnuto bježale kroz vatru, a mali bambi ostao sam... tamo sam gledala i dr-a živaga, s nikad zaboravljenim brezama, suncokretima i ledenom palačom kroz koji je zavijao vjetar i vukovi. moje pjesme, moji snovi, išla je i naša teta milkica, najpobožnija teta iz obitelji, kino je bilo krcato časnim sestrama i starim susjedama. poslije toga dječjji filmovi tipa zemlja patuljaka s glavnom glumicom prekrasnom lljubičicom, stanlio i olio (sestra i ja smo govorilo stanijo-i-jolijo, ha, ha)... kasnije je moj tatek tamo imao koncerte svojeg pjevačkog društva, još imam fotke... uz zgradu je bio odličan restoran s čudesnno napravljenim prozorskim staklima, slap, a preko puta, prek potoka još posotji oronula socrealistička zgrada u kojooj je knjižnica, tamo gdje je moj mali sinek gledao svoju prvu kazališnu predstavu, tafa-tafa-tafko, imao je dvije i pol godine, znao je priču, pa je usred predstave, u najnapetijem trenutku, ustao sa svojeg šamrleka, poletio na pozornicu i pokazao iza paravana: evo, tu ti se saklio onaj zločesti... nije mi jasno kakve su to sulude odluke, u čije ime, ma da je bio i kupleraj, i pornjava ne znam kakva, bilo je to i mjesto gdje smo se skupljali svi iz tog velikog kvarta, kustošijanci gornji, donji, prek štreke, s grmoščice...
Sve što vrijedi propada, Grič sad i Europa još jedino što stoji da je simbol Zagreba je Tuškanac i Kinoteka.
Užas!:(((((Sve devastirano...Ljub!
interesantan je ovaj spoj cigle i betona; stari tip gradnje i noviji...
stara teta: Slažem se, to je mjesto, dvorana, bilo puno više od porno kina, i zaista je velika šteta što je bezrazložno srušeno.Hvala ti što si podijelila svoju priču o toj dvorani sa mnom i pratiteljima bloga!Teatralni, luki2: Sad su neka druga vremena i filmovi se "konzumiraju" na razne druge načine tako da je pitanje kako bi opstajale nekadašnje kino dvorane sve da su i sada tu i raspoložive ... to je realnost koju treba imati na umu. Ali vjerujem da bi se za te dvorane našle i neke druge namjene kao recimo prostori za lokalnu samopravu, kulturni centri itdlijemudro: Da, to sam i ja primijetio, očito se u to doba (pred drugi svjetski rat) kombiniralo pri gradnji, malo staro, malo novo ...