Praznični zaostaci (1): Vatromet pod našim nogama

I kod mene, na školskom jedne večeri su pucali k'o ludi :-)). A u stanu preko puta mene baš na Novu navečer u sobi je bio vatromet :-)). Baš me zanima što je to izazvalo :-)).

Uf, nisam imao fotic priu sebi, ali sam prilikom par doceka Nove godine u Holandiji (bilo kojem gradu, sve je isto!) u ranoj prepodnevnoj setnji nakon doceka - nailazio na bukvalno brdasca ostataka pirotehnickih sredstava...na svakom zgodnom cosku, mosticu ili cistini - otpad do kolena! Bukvalno!? Izgleda da su Holandjani najzaludjeniji za to u celoj Evropi. ..Evo citam i clanak o tome: svake godine se u Holandiji potrosi izmedju 65 i 70 miliona evra za praskalice i vatrometna sredstva.Starosna granica za lkupovinu ozbiljnijih sredstava je minimum 12 godina. Mora se kupovati kod prodavaca koji imaju dozvolu opstine.Postoji zakonsko ogranicenje u prodavnicama - na maksimum 25 kila pirotehnickih sredstava po klijentu!!! :)))Na celu sumu treba dodatiu jos jednu sestinu (11-12 miliona evra), jer toliko sredstava kupe Holandjani u Nemackoj - jer su tamo jeftinija zbog manje restriktivnih mera! :)))

Žalosno je to vidjeti u dvorištima osnovnih škola. Piše Kina, al' piše i Europa.

Tako je, Vlad, u Nizozemskoj pa i u nekim drugim zemljama (jednom sam čekao NG u Beču) se puca još puno više nego kod nas ... no, meni je i ovo naše već više nego dovoljno!Zlice, kod nas u Prečkom je ove godine bilo puno manje pucanja .. ne znam zašto, ali zaista PUNO manje (možda za trećinu manje?)Gogoo, mene to pucanje u školskim dvorištima ne smeta tako puno - tamo su velike prazne površine, igrališta (na kojima sam fotkao), glavno da netko ne nastrada i da se ne radi šteta. Bolje tamo nego na ulici gdje ima prolaznika ...

Kažeš puno manje pucanja...Rekao bih da je zlatno doba interesa za pirotehnikom iza nas, mlade zaluđene mobitelima petarde gotovo uopće ne zanimaju. Prije dvadesetak godina, dok sam bio u osnovnoj, redovito bi paljba petardama počinjala poč.prosinca praktički svaki dan - skupilo bi se 5,6 kuna i kupio koji paketić malih žutih petardi zvanih ćićoline (jedine u slob.prodaji) te bi se škvadra klatarila po kvartu i bacala ih u sve moguće i nemoguće rupe. Sada djecu ni ne viđam po vani.No zbog male snage tih petardica, s njima se nije mogla ni limenka raznijet, a svojevrsni test hrabrosti je bio držat vrškom prstiju za suprotni kraj i pustiti da eksplodira, bez ikakvih posljedica, osim malo zujanja u ušima zbog blizine. Iznenadilo me koliko su danas takve petardice poskupile uz smanjenje pakiranja (barem 300 posto) kao da se cijenom želi obeshrabrit praksa, a i naglasak je na nekim zvrkovima, fontanama i sličnome, prije petarde, očito se i ne želi taj efekt i zvuk eksplozije u javnosti.U to doba 90ih i ranih 00 je i Konjščinska bila pojam, no prije skoro deset godina (kada sam i zadnji put bio i rekao sebi da nema smisla više ikada doći) je izgubila važnost, kombinacijom valjda strožih policijskih kontrola i otvaranjem mreže prodavaonica mirnovca i oriona, koje pak imaju sada i ogroman asortiman, pa i nekih nevjerojatno jakih petardi. Dok je prije u najpoznatijom ulici Dubrave bilo moguće samo nabavit klasične piratice i dvije tri vrste magnumki/megi, ne prejakih u usporedbi s današnjim top modelima, debelim ko baklja.Čak sam tad dobio dojam da to nije bila nekakva švercana il uvezena roba, nego kao da je cijela ulica kupila na veliko ogromne količine direkt od Mirnovca koji nije imao mrežu, za daljnju preprodaju. No ono što sam naučio, da količina brojčana petardi nije recept za veći doživljaj - prve nove smo imali samo jednu kutiju piratica (doduše to je još bilo vrtićko doba i želja za novim iskustvom), i kad to usporedim s nekima kasnijim godinama gdje smo tisuće mahnito znali pobacat u ponoć, počesto radeći ogromne rafale, nije tad bilo 10x zabavnije. Bizarni nostalgični flashback nekome će se ovo napisano činiti, ali u to djetinje doba važna je to stavka bila, kao i igre autićima, legićima, lovice, i svime ostalim djetinjim što iz perspektive odrasle osobe danas djeluje gotovo nerazumljivo...

Ranmi, baš si to dobro napisao, hvala ti kaj si se javio!!!(moji kontakti s pirotehnikom dolaze iz kasnih 70-ih, tada su zaista postojale samo Piratice!)

Starije generacije bi mogle napisat iskustva s legendarnim karabitom, nešto mojoj generaciji potpuno neshvatljivo, makar se pred koju godinu pojavio na policama trgovačkog centra našeg najpoznatijeg (!) u izdanju mirnovca ili oriona, zajedno s pripadajućom kanticom.No vjerujem da je zbog nedostatka zanimanja umirovljen iz prodaje, možda je to bio samo štos za jednu, dvije sezone, a i poprilična je cijena bila, bar 50kn.