Arhiva O blogu Kontakt
14.01.2014.

Biciklistička staza uz Ulicu grada Vukovara: Najvažnija gradska biciklistička magistrala!



Fotka sa zadatka. U akciji pored “Lisinskog”. Snimio: Vanja

Ako bih morao odabrati najvažniju zagrebačku biciklističku stazu, jednu jedinu, odabrao bih stazu uz Ulicu grada Vukovara. Zagreb je rastegnut u smjeru zapad-istok i puno prometa svake vrste, pa i biciklističkog, se odvija u tom horizontalnom smjeru. No, biciklisti tu nemaju baš puno izbora: mogu odabrati staze po “zelenom valu” kroz centar grada, stazu uz Ulicu grada Vukovara, stazu uz Zagrebačku/Slavonsku aveniju ili pak voziti uz savski nasip. Sve drugo je OK za rekreativnu vožnju, no nema puno smisla ako želimo doći u kratkom vremenu od točke A do točke B.

Staze uz “zeleni val” su u redu ako nam je cilj centar ili neki kvart u njegovoj blizini … no, buka, gužva i nedostatak dobrih biciklističkih veza sa ostatakom grada bitno smanjuju njihovu atraktivnost. Veza na zapad po Klaićevoj ulici je u redu, no nastavak na istok je nejasan – staza po Martićevoj i njen nastavak po kolniku Rakovčeve, Štoosove, Ružmarinke i kasnije pločniku Maksimirske je najlogičniji produžetak, no prvo treba stići do Martićeve po labirnitu biciklistima ne baš prijateljskih ulica, a i vožnja po kolnicima od Martićeve do Maksimirske isto nije najbezbrižnija, pogotovo ne za neiskusnije bicikliste. Kada bi postojala staza uz Branimirovu ulicu i željezničku prugu (o kojoj sam pisao OVDJE ), tada bi cijela priča imala više smisla.

Stazom uz Zagrebačku/Slavonsku aveniju se služim samo kada je to nužno i kada mi se jako žuri – prometna buka je zatupljujuća, smrad neugodan, a monotonija staze i često jak vjetar ili jarko sunce su dodatni faktori zbog kojih izbjegavam tu stazu. Uz to, podosta je udaljena od većine gradskih odredišta koja posjećujem, tako da mi baš nije ni praktična.

Savski nasip je zbog svog mira odličan za rekreaciju, no udaljen je od grada i meni (a i većini drugih) potrebnih odredišta, a nakon kiše je dio zapadno od Savskog mosta neugodan zbog blata. Što se dijela istočno od Držićeve tiče, staza po nasipu je jako slabo uhodana i vožnja po njoj nije ugodna.

Dakle, ostaje nam Ulica grada Vukovara. Pogledajmo što nam ona nudi! Vožnja biciklom uz njen najzapadniji dio, između Trešnjevačkog trga i Ulice Florijana Andrašeca, nije osobito ugodna i uz nju ne postoji biciklistička staza … no, tu je riječ o svega 300-tinjak metara dugom dijelu koji se može proći pločnikom (ako igrate na sigurno) ili kolnikom (ako ste ovisnik o adrenalinu) na koji se nadovezuje gotovo 6 kilometara dug potez, sve do Ulice grada Gospića kod Ferenčice, na kojem postoji biciklistička staza u ovoj ili onoj varijanti i to (a to je ono što je meni posebno važno!) dovoljno raznovrsna i u najvećem dijelu dovoljno udaljena od kolnika da bi vožnja bila ugodna. Stoga, kada moram iz zapadnog dijela grada na istok, bio to Medveščak, Maksimir, Žitnjak ili bilo koje drugo odredište u tom smjeru, na istoku, sjeveroistoku ili jugoistoku, odabirem smjer preko Ulice grada Vukovara.

Priđimo još bliže toj hvaljenoj biciklističkoj stazi i pogledajmo što joj nedostaje da postane zaista vrhunska (sadašnje stanje bih ocijenio kao “uglavnom zadovoljavajuće, povremeno i vrlo dobro”). Stazu prolazim u prosjeku jednom u mjesec ili dva, nekad sam, nekad sa djecom, tako da su mi već otprije poznate sve njene finese, no prije nekoliko dana sam ju prošao posve otvorenih očiju, sa ravnalom, olovkom i notesom u ruci i foto aparatom o ramenu – evo što sam zabilježio!

Prošao sam obje strane, sjevernu i južnu, od prvog do zadnjeg metra, od Trešnjevačkog trga do Ulice grada Gospića i nazad, i zabilježio sve što sam smatrao iole važnim za ugodnost i udobnost vožnje. Izmjerio sam visinu svih rubnjaka (da, svih) i zabilježio mjesta koja iz bilo kojeg razloga ometaju vožnju ili bi ih se moglo na neki način učiniti ugodnijim. Na kraju, dao sam i ocjenu ugodnosti vožnje, svoju subjektivnu ocjenu, kojom sam procijenio koliko mi je zapravo lijepo voziti nekim određenim dijelom (tamno zelena je najbolja ocjena, narančasta najlošija – smatram da za crvenu boju, izrazito loše, nema mjesta na toj trasi)..

Za početak, pogledajmo što nam pruža sadašnja biciklistička infrastruktura na tom potezu. Ona je vrlo neujednačena i što se stanja na terenu tiče, ovaj potez se uopće ne može prepoznati kao jedinstveni pravac, kao nekovrsna “zagrebačka biciklistička transverzala”. Oznake za biciklističku stazu su tu i tamo obnovljene, no najčešće su izblijedjele do neprepoznatljivosti, kod većine raskršća staza nije označena kroz raskršće (čak i na nekim obnovljenima – npr. Heinzelova sjever), staze nestaju bez upozorenja gdje će se nastaviti, rubnjaci su uglavnom u podnošljivom stanju, no ima dosta prijelaza kod kojih su rubnjaci propisno spušteni samo na sredini prijelaza, a na rubovima su opasno visoki (i preko 10 cm!), a na nekim mjestima (Donje Svetice, prilazi parkiralištu kod Vranovine, prilaz Palači pravde, prilaz Otvorenom sveučilištu – sve na južnoj strani) su i ubitačno visoki cijelom širinom. Rekorder u blizini Držićeve (južna strana) iznosi čak nevjerojatnih 18 cm i to na nepreglednom mjestu na kojem je sigurno već poneki biciklist završio s ozljedom i skršenim biciklom!

Primjetno je da se gradske vlasti drže principa jednosmjernih staza po kojem se gdje je to moguće jednosmjerna biciklistička staza vodi po desnoj strani ulice. No, na nekim dionicama to nije moguće pa su onda označene dvosmjerne staze na suprotnim stranama, no taj princip onda donosi i nekoliko prebacivanja s jedne na drugu stranu ulicešto predstavlja gubitak vremena (zbog semafora), a nije ni ugodno, razbija ritam vožnje. Pogledajte listu za više detalja!

Sadašnje stanje s kraja na kraj ulice:

Trešnjevački trg – Nova cesta: staza u oba smjera na sjeveru
Nova cesta – Savska: nema staze ni na jednoj strani
Savska – Koranska: oba smjera na sjeveru
Koranska – Zelinska: oba smjera na sjeveru, a uz to smjer istok na jugu
Zelinska – Držićeva: smjer istok na jugu, smjer zapad na sjeveru
Držićeva – Lopudska: na sjeveru nema staze, na jugu dvosmjerna staza počinje 100 m nakon Držićeve
Lopudska – Svetice: smjer istok na jugu, smjer zapad na sjeveru
Svetice – Ulica grada Gospića: oba smjera na sjeveru

Iskustvo pokazuje kako je sjeverna strana ulice puno ugodnija za vožnju: pločnici su širi, okolina ugodnija, manje je raskršća, a za razliku od južnog dijela, nema niti jednog dijela kojim se uz poneku preinaku ne može provesti biciklistička staza. Stoga bi moj prijedlog nadležnim gradskim vlastima bio ovaj: Provedite dvosmjernu stazu cijelom dužinom sjevernog dijela ulice – praktičnije je (čitaj: jeftinije), a i biciklistima ugodnije i brže. Po južnom dijelu se može provesti gdje je moguće kao i do sada jednosmjerna staza u smjeru istoka ili mjestimice čak i dvosmjerna (koja već i sada postoji na nekim odsjecima u paraleli sa sjevernom stazom). Dakle, sjevernom stranom bi uz “lokalni” išao i “long distance” promet, dok bi južnom stranom uglavnom išao samo “lokalni” promet.

A sada, prođimo uzduž cijele staze, od Trešnjevačkog trga prema istoku sjevernom stranom sve do kraja ulice, a zatim nazad južnom stranom! Na samome kraju, nakon svih fotki, pogledajte listu mojih komentara i popis predloženih radova na stazi (kratkoročno potrebnih i dugoročno željenih) kojima bi se cijeli ovaj pravac pretvorio u još bolju biciklističku magistralu!



Krećem od Trešnjevačkog trga. Preda mnom je početni komadić dvosmjerne biciklističke staze po sjevernom pločniku … Snimio: Vanja


Ovdje nestaje biciklistička staza – nakon raskršća vrijedi “Snađi se, druže!”


Dio do Ulice Florijana Andrašeca nije tako loš – OK, nema staze tako da je zapravo ilegalan za upotrebu, ali se opet nekako može proći. Najveći problem su zaoravo pješaci koji su tu često mnogobrojni. Snimio: Vanja


Cernička ulica, primjetno kako su rubnjaci spušteni samo na sredini, a uz rub nisu – to nije neugodno samo za bicikliste, već za sve: starije, roditelje sa djecom u kolicima, invalide … Snimio: Vanja


Prolazak ispod pruge između Ulice Florijana Andrašeca i Savske. Nezgodno dio je iza mene, sad počinje ležerna vožnja! Snimio: Vanja


Savska cesta – iako na prijelazu nisu označene staze, sve ostalo je kako treba – rubnjaci su spušteni i to je važno. Snimio: Vanja


Novoasfaltirana staza ispred zgrade MUP-a – ovdje je vožnja ugodna … Snimio: Vanja


… a bila bi i još ugodnija da nije ovakvih bezveznih detalja: spuštena je samo sredina rubnjaka, a bicikliste tko šiša, nek si troše svoje guze! Snimio: Vanja


Nezgodan detalj ispred zgrade Raiffeisena, osobito u smjeru istoka u kojem se biciklisti kreću ususret automobilima koji često velikom brzinom nailaze iz Ulice grada Vukovara – ovdje ne bi bilo loše označiti stazu po kolniku! Snimio: Vanja


Približavam se Plitvičkoj ulici i FER-u. Plitvička je u udolini što u meni uvijek izaziva želju da projurim preko raskršća Za neupućene, odmah iza ćoška se nalazi “Železni Francek” (pumpa za vodu) za osvježenje! Snimio: Vanja


Crna točka staze: usko grlo pored restorana “Cassandra” u zgradi FER-a. Radnim danom ovdje je uvijek sve puno studenata i biciklistima nije lako probit se kroz vrevu. Snimio: Vanja


Još jedna crna točkica: potpuno neopazice na ovom ćošku nestaje dvosmjerna staza i po pločniku ispred zgrade ZG-holdinga se nastavlja jednosmjerna (smjer zapad). Istina, to ne čini nikakve probleme onima koji voze u smjeru istoka, no svejedno, bilo bi lijepo označiti stazu (postojeću, u smjeru zapada) preko raskršća kako bi vozači bili svjesni da ovdje ulicu prelaze i biciklisti. Snimio: Vanja


Jednosmjerna staza ispred ZG-holdinga. Drugi smjer, koji je postojao na pločniku sve do “cassandre” ne odjednom nestao – tko zna zašto. Snimio: Vanja


Uvijek ugodan dio između Miramarske i Ulice Hrvatske bratske zajednice: širok pločnik, hladovina (u doba godine kad je potrebna), taman toliko prolaznika da staza ne bude pusta, a da ne smetaju vožnji. Snimio: Vanja


Bravura majstora uličnog kista nešto prije “Lisinskog”. Istina, držali su se propisa, ali sve to ipak tjera na smijeh … baš su mogli te linije povući ravno od križanja pa do iza stupa i onda ih vratiti do ruba! Snimio: Vanja


Previsok rubnjak na pješačkom otoku ispred “Lisinskog”. Ovaj nije opasan jer je vidljiv, a ovdje se i ne vozi brzo, ali svejedno – nije “guzo-friendly”, a djeci sa manjim biciklima je i teško provozan. Snimio: Vanja


Zabavna strana horizontalne prometne signalizacije (kod “Lisinskog”). Snimio: Vanja


Većini dobro poznati spust kod Trnjanske … Snimio: Vanja


… rampa je OK kad ju prelazi samo jedan biciklist, no kad se susretnu dvoje, onda onaj koji ide preko slivnika “fasuje” i visoki rubnjak. Ništa strašno, ali opet, nije ni ugodno … Snimio: Vanja


Ovdje počinje meni najljepši dio na čitavoj ruti – široki pločnik, nema previše pješaka, dovoljno hlada i u ljetno doba, dovoljni odmak od prometne vreve … pravi užitak! (sada ne izgleda tako idilično radi radova – vidim da se uvodi i rasvjeta – ali će sigurno biti bolje kad se završe). Snimio: Vanja


Na ovom dijelu ima i dovoljno mogućnosti za odmor … Snimio: Vanja


Polako se približavam Držićevoj, tamo više neće biti ovakvog mira … Snimio: Vanja


Evo i Držićeve … rubnjaci su spušteni, svaka čast, no ovo farbanje je baš komično, na prvoj zebri je biciklistička staza uz desnu stranu, a na drugoj uz lijevu .. ajd ti sada nafarbaj pripadajuću stazu preko pješačkog otoka! Snimio: Vanja


Do Budmanijeve ulice se vozi po kolniku kojim se kreću auti unutar naselja Kanal – potreban je povećani oprez, no prave opasnosti ipak uglavnom nema jer svi voze oprezno. Rampa kod Budmanijeve ulice je OK. Snimio: Vanja


Od Budmanijeve ulice do Prirodoslovne škole je ucrtana dvosmjerna staza, no smjer prema istoku sad prelazi na drugu stranu, južnu, i tamo ostaje sve do Svetica (o tom dijelu čitajte u opisu drugog smjera, nešto niže!). Snimio: Vanja


Prolaz “Alejom poslovnih zgrada” kod Radničke – tu je uvijek puno pješaka na pločniku i na stazi … Snimio: Vanja


Dio pored “Mercatora”, između Radničke i Heinzelove, nema ucrtanu stazu, vjerojatno radi užeg pločnika. Taj dio bi se baš mogao i malo proširiti radi ucrtavanja staze … Snimio: Vanja


Ovdje je bilo nedavnog asfaltiranja nakon radova na toplovodu, no koliko vidim staze su zaboravljene (na njih podsjećaju još samo ovi obrisi na pješačkim otocima …). Snimio: Vanja


Kod okretišta tramvaja uz “Konzum” – visoki rubnjak vreba! Snimio: Vanja


Prema Donjim Sveticama je pločnik svježe asfaltiran, no oznaka za stazu još nema. Snimio: Vanja


Neugodni detalj kod Donjih Svetica – em je rubnjak visok, em je pločnik na slijedećih 100 metara uzak pa je nemoguće ucrtavanje staze (a staze nema ni sa južne strane Ulice grada Vukovara jer su tamo kuće tik do ceste, nema ni pločnika). Ovo bi valjalo nekako riješiti jer je to zapravo jedan jedini zaista nezgodan detalj na cijelom sjevernom potezu uzduž cijele ulice! Snimio: Vanja


Pravi pješački otok (za bicikliste zapravo ometajući) između Donjih Svetica i Ivanićgradske … Snimio: Vanja


… i jedan neuobičajeni, sa znakom za hidrant, 100 metara dalje! Snimio: Vanja


Evo nas i kod Ivanićgradske, uzorno označeno raskršće sa spuštenim rubnjacima, dalje se pruža dvosmjerna staza. Snimio: Vanja


Sami završetak Ulice grada Vukovara – zamka sa stupićem na stazi za one koji su došli do ovdje. Snimio: Vanja


Ako je netko propustio onaj prvi stupić (vidi se u pozadini!), možda zapne na ovome! Snimio: Vanja


Krajnja točka mog istraživanja, tramvajska stanica kod potoka Blizneca, vraćam se nazad južnom stranom. Snimio: Vanja


Južnom stranom prema Ivanićgradskoj. Nema označene staze, ali je pločnik posve OK i dovoljno širok. Snimio: Vanja


Prošao sam zaobilazak Andrilovečkom između Ivanićgradske i Donjih Svetica i sad sam opet na stazi prema Heinzelovoj. Snimio: Vanja


Neočekivana betonska “gljiva” na stazi ispred poslovnog centra “Almeria”. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Heinzelove – sve 5. Snimio: Vanja


Ispred zgrade Euroherca između Heinzelove i Radničke. Ekipa si je tamo složila pločnik po svom ukusu, bez označene staze (iako ona postoji lijevo i desno od njih) i sa dodatnim stupićiam za ometanje auta, ali i ugrožavanje bicikala. Snimio: Vanja


Novouređeni ulaz u Radničku – i opet se rubnjak ne spušta cijelom širinom staze i uz njen rub on dolazi do opasnih visina … Snimio: Vanja


Pločnik i staza (dvosmjerna) između Olibske i Držićeve … no, uskoro dolazi ekstremno uski dio zbog kojeg ovaj dio staze nema puno smisla. Snimio: Vanja


Evo ga – zbog ovog tu detalja dužine cca 80 metara nema puno smisla voditi stazu ovom stranom ulice, već je bolje orijentirati se na sjevernu za oba smjera. Snimio: Vanja


Prošao sam Držićevu i kod prilaza sam ulici Pile. Uočite dobro stupić na rubu staze u smjeru u kojem idem, ali i rubnjak s druge strane, ispred kontejnera za staklo, točno ispred završetka staze iz drugog smjera. Taj rubnjak je rekorder sa 18 cm visine!!! Snimio: Vanja


“Killer – rubnjak” izbliza – tko naleti na njega iz suprotnog smjera (u kojem zapravo vodi ova staza) taj se neće dobro provesti! Snimio: Vanja


Nešto prije Vranovine – staza se nastavlja tamo iza plavog kontejnera i, bar teoretski, do nje bi trebalo savladati čak četiri (!!!) visoka rubnjaka! U praksi, biciklisti zaobilaze taj otok i cijelu stazu sa onim “killer-rubnjakom” i voze se po parkingu i tako se rješavaju neprilika. (vrlo slična priča je sa rubnjakom kod Otvorenog sveučilišta, ispred zgrade Hrvatske lutrije – umjesto da se gnjave sa bezrazložno visokim rubnjakom koji priječi pristup označenoj stazi, biciklisti radije biraju vožnju preko parkirališta i zatim priječenje zelene površine iza njeg) Snimio: Vanja


Palača pravde – još jedan bezrazložni stupić na stazi i bezrazložno visok rubnjak. Njegovo spuštanje sigurno ne košta puno, a jako bi pomoglo biciklistima! Snimio: Vanja


Evo me nazad kod Trešnjevačkog placa – već sam pomalo umoran, ali sam i sretan što sam završio svoje “studijsko putovanje” skraja na kraj Ulice grada Vukovara (i to u oba smjera!)! Snimio: Vanja


Zabilješke vezane uz sjevernu stranu. Obišao i zabilježio: Vanja


Zabilješke vezane uz južnustranu. Obišao i zabilježio: Vanja

Popis predloženih radova:

Kratkoročni (koji ne iziskuju velika financijska sredstva niti veliku pripremu):

  • Spuštanje rubnjaka ispred zgrade MUP-a (koji je sada spušten samo na sredini prijelaza)
  • Kvalitetno označavanje staze ispred zgrade Raiffeisen banke
  • Uklanjanje terase restorana “Cassandra” koja ometa prolaz pješacima i biciklistima
  • Kvalitetno označavanje staze na raskršću sa zelinskom ulicom (kod zgrade ZG holdinga)
  • Označavanje biciklističke staze na dijelu između Držićeve i Budmanijeve (uz dozvoljen prolaz automobilima brzinom do 30 km/h
  • Spuštanje rubnjaka kod tramvajskog okretišta Heinzelova
  • Micanje dvaju stupića kod raskršća sa Ulicom grada Gospića
  • Spuštanje rubnjaka na raskršću sa Donjim Sveticama (južna strana, istočni rubnjak)
  • Micanje prepreka kod poslovnog centra “Almeria” i zgrade “Euroherc”
  • Spuštanje rubnjaka na cijeloj širini prijelaza kod Radničke ceste (južna strana)
  • Spuštanje vrlo opasnih rubnjaka na dijelu između Držićeve i Vranovine (južna strana)
  • Spuštanje rubnjaka kod Palače pravde i označavanje staze na dijelu 100 metara istočno od Palače pravde
  • Spuštanje rubnjaka kod stražnjeg ulaza u Otvoreno sveučilište

Dugoročni (veći radovi kojima bi se stanje na stazi dugoročno poboljšalo):

  • Projekt biciklističke staze između Nove ceste i Ulice Florijana Andrašeca (ukoliko nema pogodnog načina da se to izvede baš uz ulicu, u obzir dolaze i zaobilazne varijante npr. Gagarinovim šetalištem do Andrašecove pa njome nazad do Ulice grada Vukovara – obilazak nije velik, a ako staza bude kvalitetno napravljena onda će to biciklisti i prepoznati i upotrebljavati radije nju nego pločnik ili kolnik< /li>
  • Proširenje pločnika i označavanje biciklističke staze na dijelu kod raskršća sa Donjim Sveticama i dalje 100 metara u smjeru Ivanićgradske (sjeverna strana)

Uz sve ovo, prelažem i jedinstveno označavanje staze na cijelom potezu uz Ulicu grada Vukovara i, jednom kada i to dođe na red, postavljanje biciklističkih putokaza sa odvojcima važnih biciklističkih ruta:

  • Trešnjevački trg: Trakošćanskom prema Zapadnom kolodvoru i Domu Sportova, Krapinskom prema Črnomercu, Rudešu i dalje na zapad (vidi OVDJE moj prijedlog staze prema Rudešu i dalje na zapad!)
  • Savska: Prema Savi odnosno centru grada
  • Plitvička: Prema Runjaninovoj i centru grada
  • Sveučilišna aleja: Prema Prisavlju i Savskom nasipu
  • Miramarska: Prema centru grada
  • Ulica Hrvatske bratske zajednice: Prema Glavnom kolodvoru i Savskom nasipu/Bundeku/Novom Zagrebu
  • Držićeva: Prema centru grada i Medveščaku te prema Savici i Novom Zagrebu
  • Donje Svetice: Prema Maksimiru
  • Natkrivena trasa potoka Blizneca: Prema Maksimiru (vidi OVDJE moj prijedlog biciklističke staze tom trasom!)
  • Ulica grada Gospića: Prema Žitnjaku, getaldićevom prema Vukomercu, Dubravi, Sesvetama (vidi OVDJE moj prijedlog biciklističke staze uz željezničku prugu prema Sesvetama!)

Toliko od mene, poslat ću link na ovu stranicu i nekim nadležnim gradskim službama pa možda dobijem kakav odaziv. A ako nekoga zanima povijet Ulice grada Vukovara neka OVDJE pogleda moj tekst sa bloga pod nazivom “Ulica grada Vukovara. 80 godina postojanja, 65 godina burnog razvoja”!

Podijeli

Komentari (12)

P
Podsusedaš 14.01.2014. 11:52

svaka čast

G
gogoo bloger 14.01.2014. 12:51

Lijepo i setaljno za bicikliste, valjda će i gradski oci uzeti u obzir (isti post je i 12. 01.).

A
Agramerka 14.01.2014. 13:38

Kod nas se uvijek sve tak' handrasto radi :)Inače, odlična reportaža! I da, pošta u Austrijskoj stvarno radi...samo ne znam otkad?

Z
ZlicaOdOpaka bloger 14.01.2014. 20:15

Nekim dijelovima prolazim skoro pa svakodnevno, ali nisam ih gledala očima biciklista :-)).Ni s bicikla :-)).

N
nepoznatizagreb bloger 15.01.2014. 14:21

Fotograf: Čuo sam već u više navrata te riječi ... no, uopće nije poanta da se SVUGDJE naguraju biciklističke staze, već da se one provedu tamo gdje je to moguće, da se osigura mogućnost da svi kvartovi budu povezani kvalitetnim biciklističkim stazama (a ne da baš svaka ulica ima svoju stazu).neki ljudi kažu:"Ma, baš ste razmaženi, prije 40 godina nigdje nije bilo biciklističkih staza pa smo se svi vozili biciklom!" A ja pitam: A kakav je bio promet prije 40 godina? Da li je i tad bilo ovoliko auta na ulicama?Cilj nam je da se biciklom mogu služiti i oni manje iskusni, stariji, djeca ... a ne samo adrenalin freakovi kojim je svejedno da li im iza leđa tutnji kamion ili svira tramvaj.Stoga, ja glasam za odabrane kvalitetne biciklističke staze tamo gdje za njih ima mogućnosti i potrebe. Uostalom, tako to izgleda i vani - ni tamo nema svaka ulica svoju stazu, već se one rade samo na najfrekventnijim pravcima,a drugdje se biciklisti voze po sporednim ulicama (što i ja predlažem kod nas)

N
nepoznatizagreb bloger 15.01.2014. 14:25

Selim ovdje dva komentara na post koji je greškom objavljen dva puta, 12.01. i 14.01.!15.01.2014. (11:19) - - - - AnaOdlična analiza! Vozim se često Vukovarskom i to uvijek sjevernom stranom, tako da se slažem sa dugoročnim prijedlogom. :)Inače, čini mi se da oni koji 'osmišljavaju' biciklističke trake po Zagrebu nikada ne voze bicikl. Nema smisla povući traku od npr. 800m koja nema početak i kraj, nek si zamisle tako cestu koja je tako položena usred ničega (kao lanac koji je onoliko jak koliko i najslabija karika). Onaj kome je bicikl osnovno prijevozno sredstvo će voziti nekim stalnom rutama, no mislim da ova zbunjujuća situacija obeshrabruje ljude za tu odluku.Vezano za rubnjake, to mi je veći broblem od nelogčnih staza, jer imam obični gradski bicikl bez amortizera, diskova i ostalog. Sve to mi oštećuje bicikl i tjera me da razmislim o vožnji kolnikom, no to je moguće za mene samo u ulicama sa sporijim prometom, inače smetam i stavaram gužvu, da ne govorim o opasnosti vožnje. Sve to neće me obeshrabriti, jako volim voziti bicikl u svim godišnjim dobima. Pozdrav! :)15.01.2014. (11:33) - - - - CroPokerOdlično napisano!Samo bi upozorio tu na još jedan detalj. Kod Lisinskog ("spust" kod Trnjanske), kod Eurohorca blizu Heinzlove i na još par mjesta su se ljudi sjetili uz samo križanje postaviti i pokoji grm čisto da se pješaci/biciklisti teže vide...

F
Fotografi svih zemalja, naoružajte se bloger 16.01.2014. 00:27

Usput, sve je to divno i krasno što kažeš.... no papir sve trpi. Spuštanje rubnjaka i uređenje staza ima svoju cijenu (rada i materijala)... a kada bi se cestari samo toga primili, nebi stigli radit ništa drugo...

N
nepoznatizagreb bloger 16.01.2014. 09:12

Ja vjerujem da bi ove rubnjake koje sam nabrojao u mom tekstu spustila 3-4 čovjeka u roku 2 tjedna za neveliku cijenu. A mnogi bi od toga imali koristi.

F
Fotografi svih zemalja, naoružajte se bloger 16.01.2014. 11:37

Probaj se time obratiti zagrebačkim cestama, pa ih upitaj koliko bi to koštalo.... to je sve što ti mogu reći. Ja sam radio taj posao, pa znam o čemu govorim. Neki nažalost nisu, pa nemaju uopće ideju "kak to ide i koliko to košta"....ali kako rekoh, lako je piskarati svašta.

L
little_psycho bloger 16.01.2014. 16:30

ovo farbanje nema veze s mozgom. Nelogicnosti na svakom koraku, a da si nisi dao truda vjerojatno nitko nebi primjetio

N
nepoznatizagreb bloger 17.01.2014. 09:02

Fotograf, znaš kaj je meni najtužnije? Kad se radi nova cesta (recimo, onomad se širila Zagrebačka avenija) pa se ne predvidi prostor za biciklističku stazu odnosno postave se stupovi i znakovi tako da je gotovo nemoguće dobro je naknadno izvesti, rubnjaci se postave previsoko ili spuste samo na uskom dijelu iako, siguran sam, potpuno isto košta da li se oni spuste na 1-2 cm visine ili 8-9 ... to je čista lijenost odnosno nedostatak kontrole, jer se zna koliko moraju bisti spušteni rubnjaci.A kaj se tiče investicija - thja, neki gradovi investiraju puno u biciklističke staze zato jer znaju slijedeće: više ljudi na biciklima znači manje zastoja u gradu, manje potrage za parkirnim mjestima, manje gužve u javnom prijevozu ... svi zadovoljni. Ovo kaj bi trebalo investirati u ovu stazu je ipak vjerojatno tek samo djelić cijene mlaznice jedne cijevi one čuvene fontane ... mislim da je to ono što ljude boli. Umjesto da se ta lova potroši na nešto od čega će mnogi imati koristi, troši se na nešto što većina ljudi doživljava kao suvišno, a mnogi i kao nakaradno. Eto, iskreno, mislim da sve ovo zapravo nema toliko veze sa cestarskom strukom kao takvom, a više sa općenitim stanjem društva i grada.

Ostavi komentar