Na početku biciklističke staze uz Jarunsku ulicu – patrola kreće! Snimio: Vanja
Posljednjih sam godina imao više nego dovoljno razgovora i rasprava sa znancima i neznancima na temu zagrebačkih biciklističkih staza … jedni kažu da ih je previše, drugi kažu da ih je premalo … a ja zapravo kažem da mnoge od njih zapravo nemaju smisla i da je zagrebački pravi problem to što gradske vlasti zapravo uopće nemaju želje niti volje (a ni znanja) pomoći biciklistima tako da je velika većina toga što se po gradu radi u ime biciklista zapravo trošenje love na bezvezno farbanje bez pravog smisla i efekta.
A pravi nivo tog utroška bez pravog efekta se najbolje vidi ovih dana kada je udruga Sindikat biciklista krenula u stvaranje Registra biciklističkih staza grada Zagreba koji će obuhvatiti detaljni pregled svih biciklističkih staza našega grada koje su navedene u popisu koji je dobiven od gradskih službi i u kojem piše da Zagreb ima 200 km biciklističkih staza. Cilj stvaranja tog registra je evidencija svih problematičnih mjesta na tim stazama i podnošenje zahtjeva gradu za njihovo ispravljanje (naravno, u skladu sa raspoloživim budžetom i planovima, što kroz Male komunalne akcije, što kroz veće projekte) te, u drugom koraku, stvaranje mreže POVEZANIHstaza grada kroz inicijative koje će biti predlagane gradu.
Obzirom da me ta tematika zanima onda sam se javio za sudjelovanje u stvaranju Registra i proteklog mjeseca sam napravio pregled nekih od zapadnozagrebačkih staza i došao do zanimljivih saznanja. Jedno od njih je da su najkvalitetnije gradske biciklističke staze u pravilu one koje su građene u doba pred Univerzijadu (npr. uz Ulicu Hrvatskoga sokola, Ulicu Savezne republike Njemačke, Ulicu Ivane Brlić Mažuranić, Jarunsku ulicu …), a drugo da se i tako dobro zamišljene staze javnim nemarom i gradskom nebrigom mogu pretvoriti u svoju karikaturu (primjer već spomenute Jarunske ulice).
Kako to zapravo izgleda i na što sam tu u stvari mislio?
Kao primjer dobre staze bih naveo onu uz Ulicu Hrvatskog sokola koja na sebi ima tek manje nedostatke. Ta staza je dovoljno široka, odijeljena je od kolnika zelenim pojasom, a od pješačke staze niskim rubnjakom koji ne ometa vožnju i hodanje, na većini raskršća su rubnjaci pravilno spušteni, a staza je propisno označena i u području raskršća. Ono što joj nedostaje je tek poneki loše spušteni rubnjak, jedno raskršće na kojem staza nije ucrtana, dva stupića koji se nalaze posred staze (kod raskršća sa Ožujskom ulicom), kiosk pored Horvaćanske ceste koji se nalazi neposredno uz stazu i nepovezanost sa stazama koje ta staza dotiče (Zagrebačka avenija, staza kroz ŠRC Jarun).
A što je sa Jarunskom ulicom, zašto je njena staza tako loša iako je građena u isto vrijeme i po istom principu/projektu?
Prođite slikom i rječju zajedno sa mnom po toj stazi/“stazi“ i pogledajte samo tu zbirku felera i razmislite da li biste zaista željeli voziti bicikl po takvoj stazi ukoliko biste se morali doslovno pridržavati propisa (što je, ipak, ono što se traži od svih nas)!
Pri ovoj virtualnoj vožnji imajte na umu da bi ova staza zasjala u punome sjaju kada bi bila integrirana u (trenutno nepostojeću) mrežu staza grada – na zapadu bi bila povezana sa Jarunskom biciklističkom stazom (sada su tamo rubnjaci, nepostojeći prijelaz preko Hrgovića …) i možda preko Hrgovića nekom hipotetskom stazom na Horvaćansku cestu i zapadnim krajevima grada, a na istoku preko starog savskog mosta sa Novim Zagrebom, a recimo nekim biciklističkim alternativnim smjerom preko Veslačke i trnja sa centrom grada. I onda biste mogli, uz pomoć plana grada sa označenim važnim biciklističkim pravcima i putokaza na važnijim raskršćima, upravo tom stazom ugodno i udobno doći od centra ili Novog Zagreba do Jaruna … no, za sada je ovako:
Početak staze na južnoj strani kod Županića – po zakonu bi biciklist morao dogurati bicikl do ove žute crte i onda zajahati na njega, jer je vožnja po pločniku bez označene staze zabranjena. Rješenje: Treba ucrtati stazu do ruba kolnika kako bi biciklisti mogli vozeći doći s klonika na stazu. Snimio: Vanja
Staza je tek započela … i već završava. I to tajnovito. No, uspio sam odgonetnuti pravi razlog – naime, tim dijelom pločnika je jedini cestovni (!!!) prilaz ulici Jarunska obala. Praktično, ovdje nema nikakvih problema, vozim se i dalje. Zakonski, ovdje bih trebao sići sa bicikla i gurati ga slijedećih 40-tak metara (nakon što sam se otprilike toliko provezao od početka staze). Snimio: Vanja
Iako ovo službeno nije staza ovi ostaci stupića su ipak na njenom koridoru … i taman toliko vire da mogu zbaciti iz sedla nepažljiva vozača ili probušiti neku tanju gumu … primjetite da se drugom planu nalazi nastavak staze … Snimio: Vanja
… a u nastavku prijeti niska krošnja usputnog oraha. Na sreću, pločnik je širok pa ga lako zaobiđemo. Snimio: Vanja
Dolazimo do slijepog odvojka uz potok Črnomerec. Praktično ovdje nema problema … no, zakonski bi trebalo i ovdje sići sa bicikla i pregurati ga preko odvojka. Zar je zaista bilo tako teško označiti taj prijelaz pa da zakonski i praktični pogled na stazu budu istovjetni? Snimio: Vanja
Potpuno ista stvar i na ulici Gredice tek malko dalje. Snimio: Vanja
Sad dolazimo do pravog bisera – ograde koja prepriječuje stazu! Čini se da je stavljena kako auti ne bi mogli zbrisati sa parkirališta bez naplate … pa su onda oštetili bicikliste. U nastavku staza tehnički postoji, no nije označena znakom niti linijom tako da zakonski ne postoji … naravno, ljudi se i dalje voze po njoj, samo sada ilegalno. Snimio: Vanja
Još jedan neoznačeni prijelaz, kod ulaza u ŠRC Mladost, na stazi koja to zapravo sada više i nije. Pratite li me? Snimio: Vanja
U koridoru staze (koja to više nije …) su ne samo branici parkiranih auta (na što smo, na žalost, već navikli) već i prometni znak kojeg bi, kada bi ta staza zaista postala staza , trebalo pomaknuti. Snimio: Vanja
Nakon prometnog znaka slijede nove prepreke: četiri stabla. Protivnici biciklističkih staza bi sad zagraktali: “Sigurno ćete sad zahtijevati da se stabla posijeku!” … no, staza bi se lijepo mogla provesti zavojem između njih – naravno, to bi trebalo i označiti kako bi svima bilo jasno gdje je što. Snimio: Vanja
Još jednom (zakonski) silazak s bicikla, a zatim ponovno sjedanje. U stvarnome životu je to također preferirana akcija jer su rubnjaci neugodni – ako ikad ta staza postane staza, trebalo bi ih spustiti. Snimio: Vanja
I, stigao je kraj stazi (koja to nije)! Iznenada i neočekivano i neoznačeno staza završava u žičanoj ogradi. Zašto? rekao bih da je to zato što je Dom odbojke izgrađena nakon Univerzijade i projektantu/izvođačima se fućkalo za stazu pa su je jednostavno otfikarili, presjekli, bez mogućnosti normalnog prilaza kolniku (s lijeve strane je mreža metalnih ogradica koja sprečava civilizirani pristup cesti). Za praktičnost upotrebe biciklistima ovo rješenje donosi 0 bodova. Snimio: Vanja
Na tome mjestu nestaje biciklistička staza sa južne strane ulice – naravno, bilo bi posve praktično, ne preskupo i posve izvedivo nastaviti stazu do Selske ceste pa omogućiti biciklistima prilaz do tamošnje biciklističke staze u smjeru Trešnjevke odnosno produžiti ju kroz pothodnik ispod Jadranskog mosta pa omogućiti prilaz do starog savskog mosta odnosno smjera Trnja i nasipa u smjeru istoka. Ali, nikoga ne zanima praktičnost i dobrobit za bicikliste, samo je važno da se tu i tamo, bez puno smisla potegne žuta linija kako bi se zadovoljio neki tamo zahtjev.
Pogledajmo sad sjevernu stranu Jarunske ulice. Krenimo od Savske – staze koja bi se logično nadovezivala na onu uz Selsku cestu nema. Pločnik je na tom dijelu, uz ogradu studentskog doma, nešto uži ali vjerujem da bi poslužio i za stazu .. no, prava iznenađenja nas tek očekuju!
Evo pravog bisera – najbezveznije zebre na Trešnjevci! Uvijek se smijemo ovakvim prizorima nepreklapanja zebre i pločnika kad ih vidimo na webu, mislimo kako je to moguće u tamo nekom Turkmenistanu, Keniji ili možda Iranu ili Rumunjskoj, ali sigurno ne kod nas – ali, evo, imamo mi i toga! Snimio: Vanja
Pločnik je ovdje, uz dom, vrlo širok, no staze ipak nema. Ali, zato ima stupića koji pločnik čuvaju od auta, a biciklistima stvaraju probleme. Snimio: Vanja
Studentski dom je iza nas i na tlu se pojavila staza … no, nema znaka ni linije tako da to ona zapravo nije. Dakle, po ovakvoj stazi smo po zakonu dužni gurati bicikl. Snimio: Vanja
Prijelaz preko Ulice Miljenka Haberlea: Nema označene staze, rubnjaci su previsoki … Snimio: Vanja
… a u nastavku ulice građena biciklistička staza perfektno služi kao parkiralište. Obzirom da nema znaka za stazu onda su i ti auti mirni, inače bi ih trebao odvesti pauk. Snimio: Vanja
Prijelaz ulice Gredice: nema oznaka za stazu, a rubnjaci su horror … Snimio: Vanja
Netko je problem prijelaza 10+ centimetarskog rubnjaka pokušao riješiti postavljanjem betonske kocke … Snimio: Vanja
Staza je opet sa nama, ali ne zadugo – slijepi odvojak kod potoka Črnomerec uzrokuje još jedan prekid staze (da vas podsjetim, tu treba po zakonu gurati bicikl!), a rubnjaci su tako spretno složeni da su najviši upravo na mjestu gdje ih prelazi trasa staze. Snimio: Vanja
Ulica A. Piazze – ponovo ista stvar, prekid staze. Siđi, preguraj, popni se … ima li uopće smisla voziti bicikl po ovakvoj stazi ili je bolje samo ga gurati? Ili je najbolje ostaviti ga kod kuće? Eto, otkrili smo tajni smisao ovakvih staza: obeshrabrivanje građana za upotrebu bicikala! Snimio: Vanja
Staza prolazi pored neupotrebljavanog autobusnog ugibališta i, oooops, odjednom nestaje – siđi s bicikla! Snimio: Vanja
Prvi prilaz parkiralištu između Jarunske ulice i Poljane Zdenka Mikine: Naizgled je sve u redu … no, pogledajte koridor staze na raskršću je pomaknut u odnosu na stazu na pločniku, a previsoki rubnjaci se brinu da prijelaz bude još neugodniji. Snimio: Vanja
Drugi prilaz parkiralištu: ovdje trasu staze ne ometa zeleni otok, ali su rubnjaci još viši pa ih je netko pokušao učiniti lakšim za prijelaz pomoću daske. Snimio: Vanja
Sjetite se koliko smo već previsokih rubnjaka sreli na ovoj stazi! Zamislite da vam je kod svakog od njih guza tresnula punom snagom na tlo … kome je uopće još do bicikliranja??? Snimio: Vanja
Staza slijepo završava usred pločnika kod ulice Hrgovići. Treba sići s bicikla i pregurati ga do kolnika odnosno još i dalje do staze oko Jarunskog jezera. Snimio: Vanja
Na prijelazu preko Hrgovića postoji koridor za stazu, no on nije spojen na samu stazu. Snimio: Vanja
Sad pokušajte još jednom unazad izvrtiti film ovog obilaska staze – koliko smo puta morali sići sa bicikla zbog neoznačenog prijelaza preko ulice, preko kakvih smo sve rubnjaka gurali bicikl – i recite imaju li ovakve biciklističke staze ikakvoga smisla ili nemaju? Sve je tako lijepo zamišljeno, no hrpa ometajućih detalja relativno dobro zamišljenu stazu čini gotovo neupotrebljivom, i sa zakonskog, ali i praktičnog stanovišta.
Vjerujem da kad bi u gradskog vlasti bilo bar malo dobre volje i želje za razumijevanjem potreba gradskih biciklista da bi velika većina ovih nedostataka već bila otklonjena … no, oni su tu ne godinama nego već desetljećima!
Komentari (17)
Predlažem korištenje Mapillary aplikacije za crowdsourcean StreetView:http://www.mapillary.com
Nedavno sam vozio iz Varaždina u Veliku Bunu pa sam kroz Zagreb prosao najnovijom biciklistickom stazom, onom po Radnickoj. Rubnici su na prelasku ceste visoki, a jako ih je puno. Prije nadvožnjaka preko autoputa biciklisticka staza nestaje i pojavljuje se poslije njega, ali uopce nije jasno kuda bi trebalo voziti. Vozio sam cestovnim biciklom pa mojo tanki kotaci nisu izdrzali te prelaske rubnika i na povratku mi je pukla zbica iako sam na povratku na nekim mjestima ignorirao staze i vozio po kolniku. Srećom, dovukao sam se doma s puknutom zbicom.
Dobro prikazene staze sa nekim i nelogičnim detaljima.
Ali ovako neuređeno je zanimljivije. Avanturizam! Makar ne znam koliko bi mi dugo bilo tako zanimljivo da te staze moram dnevno koristiti, pa razumijem.
Baš ni vrit ni mimo :-)).Inače, to treskanje je navodno jako zdravo, između ostalog skida celulit. Umjesto skupih tretmana grad nudi besplatno :-)).
Janjko, hvala ti na preporuci, pogledat ću to!Udovac, to ti je prava slika ZG bic. staza - kaotično!Gogoo, hvala ti!voltaren, baš je tako kako kažeš - za jednom ti je svejedno, no ako takvu stazu gledaš svaki dan onda ju nakon 3 dana pošalješ k vragu i voziš se po cesti ... a to je em ilegalno (jer postoji staza pa si obavezan se voziti po njoj) em manje sigurno.Zlice, onda nek to grad prozove fitness stazom, a za nas bicikliste napravi neku novu bez tih fitness-featurea! ;o)
Prvo kao nema staza, pa "nije dobro", da bi sad kad ih ima, tražili dlaku u jajteu da "opet nije dobro" (em smeta stupić koji malo strši - nisi ćorav, gledaj kud voziš umjesto u iPhone, em smeta pol centimetra "previsok" rubnjak... i da dalje ne nabrajam) ... komocija modernog doba učinila svoje. Ja se pitam kak su biciklisti prije uopće sudjelovali u prometu dok nije bilo biciklističkih staza?
Kakvi vas problemi muče pored 270km biciklističkih staza.Dođi u Rijeku. Ako nađeš jednu jedinu biciklističku stazu kojom možeš u gradu stiči s jednog na drugi kraj ulice, ili bicikliranje iz bilo kojeg dijela grada u grad, ja na leđima tom stazom ponesem i tebe i tvoj bicikl. Da ne lupetam bez veze budem spomenuo da sam do sada ovo prolječe prebiciklirao 2200km. Možeš pogledati i moj prošli post u kome pišem o kanjoningu, nošenju bicikla uzbrdo neprohodim padinama kanjona Rječine.
Ovih sam dana prohodao po Zg i mogu ti reći da sam nekoliko puta protrnuo od straha. Projurili neki biciklisti, vrlo brzo, s leća, na koji milimetar od mene. Samo sam pomislio, a što da sam se u tom trenutku barem malo okrenuo. Ostao bih bez nosa. Najmanje. Trebaju staze za bicikliste, ali ne treba ih na silu uguravati među pješake.
Plastik, imaš pravo, disciplina biciklista (i pješaka!) je svugdje problem .. u Beču je bilo puno govora o brojnim jurećim biciklistima koji ugrožavaju i pješake pa čak i bicikliste ... No, uz sadašnje stanje staza, po njima je zaista teško juriti. ;o)
Fotografi, komentare kao tvoj sam već čuo nekoliko puta prije ... i svaki put sam dao isti odgovor: Da, prije 30 i 50 i 80 godina nije bilo biciklističkih staza, svi su se vozili cestom. Ali, sjetimo se koliko je onda bilo automobila na cestama i kojom brzinom su se vozili!U doba kada sam ja počeo voziti bicikl mojom tadašnjom ulicom su prošla 3-4 auta dnevno, klinci iz mog susjedstva i ja smo se igrali na cesti, kartali na njoj ... a automobilisti su vozili korakom.Prošao sam istom tom mojom ulicom prije 5 dana - u roku od 3 minute prošlo je 19 auta (brojao sam) i to vratolomnom brzinom. Mislim da moraš priznati da situacija onda i sada nipošto nije ista i ako želimo da se biciklom ne voze samo ovisnici o adrenalinu, već i svi oni drugi, od djece do starijih, tada su biciklističke staze nužnost. Pokušaj prevesti bicikl preko rubnjaka visokog 15 ili 18 ili 23 cm (da, ima takvih na Vukovarskoj, na stazi!) i to preko desetak takvih u 3-4 minute ... meni to nije zabavno, a da ne govorim da usporava vožnju, oštećuje bicikl i vožnju čini nesigurnom.More ljubavi: Potpuno se slažem sa tobom, Rijeka je u puno goroj situaciji, nadam se da će se popraviti. Vjerujem da si pun snage i da možeš prenijeti bicikl kud god treba ... ali ne mogu svi.A od tih 270 ZG-staza, njih bar 150 km je bezveze ...
Prvo ću reći da se u potpunosti slažem sa ovime što je napisao kolega bloger Plastik. To je prvenstveno silovanje biciklističkih staza tamo gdje fizički za njih nema mjesta. Druga stvar su upravo sami biciklisti koji su se razbahatili i raskomotili... odjednom je postalo ispod časti sići s bicikla? Smeta ti "neprohodna staza"? Onda traži obilaznu marš-rutu... Golem broj biciklista uopće ne zna prometna pravila! Ne čita prometne znakove! Uz to koliko biciklista vozi tehnički neispravne bicikle? Nemaju blatobrane, nemaju katadioptere i propisana svijeta, nemaju zvonce/trubu, ne nose kacige, ... nemaju RETROVIZOR!!! (da ne govorim o neprovjeravanju mrtvog kuta, kad ti lik na biciklu BEZ IKAKVOG SIGNALA RUKOM naglo skrene pred auto... o njima se ne priča!!! (po dobrom starom aktivističkom običaju)Zašto ne nekim prelaziam treba stati i sići s bicikla? Zato jer nema semafora! Jel ti to palo možda napamet? Ili nikad nisi doživio da ti, vbozeći se u autu, bez zaustavljanje prek zebre šibne "nevidljivi" biciklist?A uz to, kako radim sezonski upravo u firmi koja se bavi niskogradnjom, (među inim i upuštanjem rubnjaka na pješačkim prelazima ) itekako dobro znam da uređenje bilo koje staze 1. košta, 2. zahtjeva vremena, za razliku od onih koji misle ta je to besplatno i da se radi čarobnim štapićem! Svaka medalja, pa i biciklizam ima dvije strane....
E moj fotografu .... ;o) .... ajd si ti zamisli da moraš na svakom raskršću izaći iz auta do stupa gdje se nalazi semafor kako bi stisnuo tipku da se upali zeleno (i to ne samo kada si prvi na semaforu, nego bilo koji u redu)? Tako ti je to i sa ovim stazama i propisima - propis kazuje: siđi s bicikla svakih 50 metara, preguraj bicikl preko raskršća i onda ga opet zajaši ... i tako otprilike 30-tak puta za vožnju od otprilike pola sata.Super, zar ne? ;o)Ili neispravni bicikli i nepoznavanje propisa ... hm, dobro je ako svaki drugi ili treći vozač upali žmigavac za skretanje ...Slažem se u potpunosti, ima bezobraznih biciklista, bez daljnjega - znaju biti bezobrazni prema pješacima, bezobrazni prema vozačima ... no, obzirom da sam vremenski otprilike podjednako na biciklu i u autu, onda znam već omjer: na jednog bezobraznog biciklista dođu bar 3-4 vozača. Samo danas su mi dva izašla pred mene iz sporedne ulice bez da su stali ... naravno, tu treba računati i aute parkirane na stazi, one koji na raskršću stoje na stazi tako da ih biciklisti moraju čekati da izađu na glavnoj cesti ...Meni je najžalosnije što u gradskim službama nema nikakve volje da se sjedne za stol i porazgovara o tome kako riješiti probleme. Znam da je najjeftinije samo opaliti žutu liniju i reć "Imamo 200 km staza" ... ali upravo zbog takvih ni vrit ni mimo staza se vozi ovako kako jest.To je baš ta druga strana medalje - kakve su nam staze, tako se i vozi ... U svakome slučaju, hvala ti na javljanju, uvijek je dobro čuti obje strane!
A ono, želiš li nabrzinu shvatiti kakva je država, poglej kako su joj uređene biciklisitčke staze...
al ga laprdaš da je to nevjerojatno, no to je sasvim za očekivati kad se nema argumenata... sl nek ti bude. pametniji popušta,
Gle, nit ti nit ja ne možemo prebrojati bezobrazne vozače u autima i na biciklima - niti to uopće ima smisla.Meni je želja da svi sudionici u prometu postanu ravnopravni - ako želimo dobre ceste i pametnu regulaciju prometa za automobile, zašto ne bi bilo u redu to zahtijevati i za bicikliste?Naravno, motorni promet je u većini i posve je jasno da će u njega ići većina investicija, no kad bi se u biciklistički promet u gradu investiralo bar 1% onoga što se investira u cestovni mogle bi se postići nevjerojatne stvari ...... no, na žalost, gradske vlasti i dio građana percipiraju bicikliste kao niži oblik organizama, kao nekakve amebe ili priljepke koji samo smetaju i sa svojim zahtjevima kradu novac i vrijeme onima kojima zapravo treba: vozačima motornih vozila. A znamo kud to dovodi: prenatrpanost ulica, zastoji, gužve, zagađenje, problemi parkiranja ... pametni gradovi zbog toga favoriziraju javni prijevoz (koji se također kod nas zanemaruje, nema pametnih rješenja koja bi integrirala vlak u njega npr) i bicikle. Ako postoje veliki gradovi u kojima se postiže čak 35% učešća bicikla u dnevnom prometu, a broj onih u kojima taj broj prelazi 10% je ogroman, zašto se ne bismo i mi uključili u taj 10+ klub?Ali da, to zahtijeva i nešto ulaganja ... a prije svega političku volju i toleranciju prema "drugačijima" (dakle ne-vozačima auta) koje kod nas baš i nema). Na žalost .......................................................................... .
Visoki razoli cak i u Savskoj koja se prije nekoliko godina obnavljala, ali ocito sa su trotoari, ili/i biciklisticke staze bile jos u zvijezdama. Nije ni cudno da se na ulicama glavnog grada i ne vide ljudi u kolicima. Kako da prelaze ulice kada su rezoli pola metra visoki?Covjek bi pomislio - kod nas svi imaju i dvije zdrave ruke i noge. Ko da ljude sa invaliditetom skrivamo.Shame, shame